уторак, 5. јул 2011.

Našli ste neprijatelja - VIP!

Ovo je odgovor na njihov slogan u reklamnoj kampanji. Ako želite da dobijete vene stojeći u redu da platite račun, ali ne zato što ispred vas stoji milion ljudi, dovoljan je samo jedan kome gledate u leđa - kupite telefon kod VIP-a. A ako imate bilo kakvu alergiju na hemijska sredstva, slobodno uđite u njihove poslovnice - dokusurićete se sasvim. Kad ih pitate čime čiste prostor, da li je reč o sredstvima u kojima ima alkohola, naravno da će vam reći da nema. Međutim, neki ljudi su kao tester. Po pravilu, iz VIP poslovnica izlazim krvavih očiju, kao da sam ubila nekog. Činjenica je da imam želju, ali tako daleko nećemo da idemo.
Naravno, njima se može da vas maltretiraju i sredstvima za čišćenje; i praznom pričom o telefonu koji košta 1 (jedan) dinar; i lažima o raznoraznim uređajima za praćenje koje lepo platite uz telefon, a posle se ispostavi da skoro ništa od onog što telefon može (kako je moćan!) u stvari ne može; i još vam se pokvari posle nekoliko meseci, pa kad ga date na popravku (opet sto godina stojite u redu, a i kad najzad dočekate da ste direktno ispred pulta, onda tu stojite ukopani još brat-bratu minimum pola sata), ispostavi se da treba da dajete 3.856 izjava šta mu ne radi i poželjno je da znate kako može da se popravi... Apsolutno ništa nisu u stanju da urade, a i ako urade, to traje, i traje, i traje... ali ste bar zahvalno što nešto uradiše. Za njih je to veliki uspeh.
Stvarno ne znam po kom kriterijumu biraju onu decu što im rade po poslovnicama. Po stručnosti, brzini i sposobnosti sigurno ne. To su sve mlada lica i jedino što je pozitivno, to je da umeju da kažu "dobar dan", "hvala", "doviđenja"... Mada, danas je na pultu bio neki Aleksandar (na pločicama im stoji samo ime) koji mi je rekao: "Ej, ne naslanjaj tašnu na staklo, može da pukne!" Ništa "dospođo", ništa "molim Vas"... Nisam iznenađena onim "Ej", slušala sam ja to ko zna koliko puta, ali me začudilo da se to dešava ovde, jer su ih jedino tome i naučili. Ovaj Aleksandar je izgleda bežao sa časova obuke. Sklonih torbu i rekoh mu da "neće da pukne", a on sav namršten već sagao glavu i završio sa mnom. Šta ima on tu da priča - je l' mi rek'o? Pa jeste, rekao je, i hvala mu što me nije zalepio za to isto staklo.
Odmaknem se ja od Mrguda i pređem na drugu stranu, unapred se nervirajući jer znam da kod njih sve traje kao gladna godina - osim lepog obraćanja ništa drugo nisu naučili. Posao za koji je šalterskoj službenici u pošti potrebno minut do dva, ovde traje tridesetoduplo duže. A sve nešto žure, samo menjaju papire, zure u komp (da li je moguće da za običan podatak o stanju korisnika utroše toliko vremena?). Ponekad se pitam da li možda igraju neku igricu.
Kad kažem ime i broj, onda to oni ukucaju uz smešak, pa gledaju, i gledaju, i gledaju... pa onda počnu nešto da kucaju, pa te opet pitaju za podatke... pa se opet nasmeše dok čekaju da papir s onim što su oni uneli izađe... pa se prošetaju do mašine da to podignu, pa onda nešto savijaju... pa opet gledaju u komp... nasmeju se još jedno dvaput... pa ti na kraju pobedonosno ponude papir na potpis (Bravo, uspeo sam! A, jesi vid'la!)... pa ti traže karticu... pa dok je uguraju... nasmeše se još jednom... pa te onda zamole da ukucaš PIN... pa ti vraćaju karticu... pa opet nešto kucaju... pa štampaju... pa ti na kraju predaju papir, prethodno savijen, pridružen još jednom, a odvojen od onog koji je njima potreban... pa ti još uvek ne daju taj papir jer prvo u neku fioku stave ono što je njima potrebno... i pride nešto zapišu u neku svesku... i na kraju... meni oči sasvim krvave i pomalo sam udavljena i od isparenja i od slabe ventilacije, i sa nogama koje su propisno natečene... onemoćalom rukom uzimam potvrdu da sam platila. Nekako se dobauljam do izlaza, poslednjom snagom otvaram teška vrata poslovnice u Knez-Mihailovoj, ali za to imam nadljudsku snagu - samo da se dočepam slobode!!! I tako svaki mesec između prvog i petog! Svaki put psujem u sebi kad povratim snagu i kad se propisno udaljim od tog paklenog mesta.
Pitate se što sve lepo ne platim u pošti. Nažalost, ne mogu, jer sam podnela molbu da preuzmem račun svog sestrića, odnosno da se promeni vlasnik telefona s njegovog na moje ime.
"Nema nikakvih problema, sad ćemo mi to, gospođo! Dođite zajedno, ponesite 1 (jednu) tonu dokumenata i očas posla ćemo to da sredimo."
Među nama, telefon je i ranije bio moj, ali kako nisam mogla odmah da kupim tri (imam ja i decu), jedan telefon smo stavili na sestrićevo ime. Tad sam videla kako stvarno funkcioniše ona jevrejska: Ko ima daće mu se, ko nema oduzeće mu se. Na svoje ime sam lako (za njihove pojmove, jer kod njih ništa nije lako, a ponajmanje je brzo) kupila telefon, ali kad je trebalo na ime mog sestrića, onda je moralo mnogo više da se plati. On radi kod privatnika koji mu uplaćuje minimalnu platu, a ostatak dobija na ruke, pa nije baš najpodesniji kandidat da mu se bilo šta daje.
Preživesmo i to, ali kad je postalo moguće da se račun prebaci na ime onog ko to stvarno plaća, zašto da to ne uradimo? I tako se upustismo u avanturu koja traje puna dva (dva) meseca. Sve smo uradili kako su nam rekli, i organizovali se da zajedno odemo (što ljudima koji rade po ceo dan nije tako jednostavno), i opet meni dođe račun na sestrićevo ime! Odem da to raspravim, opet u istu poslovnicu, opet nešto muljaše po kompjuteru satima, ali na kraju svečano obećaše da je sad sve u redu i da sledeći račun stiže na moje ime. Opet je stigao na sestrićevo! Odem danas da to rešim, i opet ista priča.
Stvarno ne znam kako oni mogu da se računaju u neku uspešnu kompaniju kad im ništa ne funkcioniše. Ama baš ništa. Tražila sam šefa, pa nekog kontrolora, revizora... bilo kakav oblik života koji ima povezan mozak s govorom i ko je odgovornije lice. Ne može! Radi do četiri po podne. Ali zato mogu ujutro da dođem. Ma nemoj! A što i ja imam svoj posao? Jedino mi preostaje da opet sve uradim ispočetka. To mi je saopšteno bez ikakvog blama, kajanja, sramote, griže savesti... i uz obavezan smešak. Svaka čast! Za jedno obično papirče opet kroz VIP pakao.
Momak preko puta Mrguda je jedno stoput ponovio istu priču, pa sam ga na kraju pitala što ne bi snimio traku, pa da je pušta svaki put kad ga pitam. On misli da je odgovor bilo šta što kaže, nikako da shvati da odgovor treba da bude odgovor na pitanje. A sve vreme se smeška.
Jedina pohvala su nova vrata jer su ostali u Knez-Mihailovoj, samo su promenili broj. 'Ajd nek bude i neka pohvala! 
Najgori su! Kad se završe ovi ugovori, sigurno mi neće nikad više biti operateri. I ko god me pita za preporuku, znaću na koga da ih upozorim - u VIP nikako! Ko zna, ako postanem manični mazohista, možda i ostanem kod njih - ipak sam ja srpskog roda.

19 коментара:

  1. Hvala ti Miljo spasla si mi život... (u originalu beše neki Mirko, ili Slavko?) Baš mi ističe ugovor kod Telenora, i mislo sam da se polakomim na jedan od VIP-ovih telefona sa navigacijom...

    Ali dreždenje pred šalterima nije moj stil.

    ОдговориИзбриши
  2. Baš mi je žao što se toliko maltretiraš, jer to stvarno nije vredno tvog vremena, a ponajviše što te užasno iscrpljuje. :( Pa šta da više dodam, pa bre to je sve tamo sa mozgom za apotekarsku vagu. Zato i jesu tamo, jer su "pravi". Ja se divim dužini tvog fitilja iz meseca u mesec, ali stvarno.

    Ne znam šta da ti kažem. Ne šurujem ni u kakvim postpaid opcijama, jer neću taj kuluk. Koliko imam, protegnem se za kredit. Sad sam kod MTS-a, i kad vidim da nešto krenu da vrdaju za npr. bonus kredit i tako to, ja lepo otkucam mail, a već me znaju pošto sam pre 2 godine slala na sve direktorske adrese, naravno i na adrese medijskih kuća, pa im se to nije dopalo, pa sad ipak nešto brže i savesnije rešavaju probleme. Isključivo komuniciram mailom, zbog dokaza. Ne prijebavam telefonske pritužbe. A i ne mogu da slušam one izdresirane kretene sa imenom bez prezimena sa druge strane žice.

    ОдговориИзбриши
  3. Miodraže, mom srednjem sinu su ukrali njihov telefon i mislili smo - ima navigaciju i još nekih milion opcija... naći ćemo ga lako. Ne možeš ni da zamisliš izraz lica devojčeta kome smo to saopštili, pogotovo što smo odmah otišli da prijavimo slučaj! Kao da prvi put čuje za navigaciju. Jedino što smo mogli, to je da odjavimo broj, pa posle nekog vremena da ga prijavimo, makar da koristi one njihove minute koje ionako plaćam po 2.500 hiljade mesečno. A aparat je neki moj, stari, antikni model.
    Neću ni da se sećam toga, pogotovo sad kad sam u predinfarktnom stanju posle posete VIP-u. A sutra moram da idem ponovo sa sestrićem...
    I ne možeš im ništa! Izuzev da ih zaobiđeš u širokom luku ako možeš da biraš.

    Zverko, razgovarala sam telefonom s nekima iz njihove direkcije - i upravo je tako kako pišeš: izdresirani kreteni. Mejlovi su falš - dvaput su mi se vraćali kao neispravne adrese. Doduše, to je bilo u vreme kad mi je komp "poboljevao", ali nemam više živaca ni za to. Sačekaću još ovaj mesec, pa ako ništa ne bude, preostaje mi na kraju da s advokatom pod ruku odem u direkciju. Ili da sve ovo shvatim kao dobro plaćenu školarinu i sačekam da ugovor istekne.

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман6. јул 2011. 16:48

    Svi su isti samo se drugacije zovu jebes ih bas!
    MTS takodje nije pronasao telefon a ni policija ukradenom drugaricinoj cerki...

    ОдговориИзбриши
  5. Ja samo da skrenem paznju da je slogan MTS-a "Imate prijatelje", a VIP-a "Druga prica", pre toga - "Tvoje reci vrede vise".
    Elem, to je samo dokaz da je oglasavanje mobilnih operatera toliko identicno, da ljudi vise ne znaju ko su prijatelji, ko neprijatelji, ima li tu prijatelja uopste, i tako dalje :)

    Svakako posalji na adresu VIP/a sve ovo... Takve kritike ih najvise bole...

    ОдговориИзбриши
  6. Zelenčice, ne znam baš da li su svi isti. Imam dva telefona iz različitih mreža i potpuno sam zadovoljna, a "zgrešila sam" s VIP-om zbog dece.

    Prešlicavanje, stvarno sam se prešla, hvala ti. Ukapirala sam još jutros, a post sam pisala sinoć, u potpuno sluđenom stanju posle više od dva sata provedena u VIP-u.
    Znaju oni za ovo pisanije, ceo dan me zovu ljudi koji imaju slična iskustva ili rade tamo ("Pa što nisi rekla, sredili bismo to" - e, baš neću; valjda nešto u ovoj državi može da se uradi i kad nemaš vezu).

    ОдговориИзбриши
  7. A mogla bih naslov da promenim u "Vaše reči ne vrede ništa - VIP".

    ОдговориИзбриши
  8. Varamo i pljačkamo - VIP. :))

    Umećem predloge, a možemo i da im ponudimo slogane, pa da učestvujemo procentualno u bruto prihodima, cccccc.

    ОдговориИзбриши
  9. Nasmeja me!!! :) Za sada je tvoj predlog najbolji, glasam za njega.

    ОдговориИзбриши
  10. Hvala, draga Miljo.

    Sprdnja je korisna alatka, ponekad, a smeh je uvek zdrav. :))

    ОдговориИзбриши
  11. Trenutno koristim VIP karticu,ali na dopunu.
    Telenor sam prestala da posecujem kada sam isplatila 28000din duga.
    VIP me sudski goni i doci ce da mi plene imovinu,jer sam im duzna nekih 60000din zbog telefona koji sam uzela kod njih i posle prvog meseca prestala da koristim karticu na racun.
    Posto nemam imovinu,ne mogu nista da mi zaplene,tako da me boli uvo.
    Sve su to ista govna.
    A one pacenice u call centru imaju lazna imena. Zasto? To ni oni ne znaju.

    ОдговориИзбриши
  12. Za VIP nemam šta da kažem, pošto koristim Telenor i MTS i dobro je dok nema nikakvih akcija. Kad je bilo nekih, bilo je sve isto kako si ti napisala. Prebacivamje sa prepaid na postpaid broj smo čekali više od 2 nedelje.
    Meni su fascinantne te tzv. obuke, na koje stavljaju tu decu. Mislim da je svuda isto. Živce sam odavno pogubila i ovlastila moju drugu polovinu (cool je po prirodi, ja odmah urlam) na sve što treba, tako da iz pomenutih razloga ne ulazim više u banku.
    Mada mislim da nema firme, koja ima takav tip usluge za koju se može reći da je pristojna. Sve je to isto, bezobrazno neefikasno i nadobudno.

    Glasam za Zverkin predlog

    ОдговориИзбриши
  13. Maljutka, kako mogu da ti naplate za telefon koji ne koristiš? Ili pitam gluposti?

    Blago tebi što možeš da pošalješ muža! Moj je još gori od mene, samo što ne viče, ali deluje opasnije. I ja se uplašim, a nisam strašljivica. Uglavnom neće da ide, sve to ja završavam, on "ima pametnija posla". Ali kad ode... bože me sačuvaj.

    ОдговориИзбриши
  14. Анониман9. јул 2011. 10:59

    kada bi vise ljudi u srbiji koristilo internet, ne bi za svaku sitnicu dolazili u vip i pravili nepotrebne guzve. znate, kredit moze da se uplati i preko interneta.
    i dalje se uplacuje u radnjama vip- na zahtev korisnika .... pa ... trazili ste, gledajte

    ОдговориИзбриши
  15. Anoniman, koji god da si, dobro došao!
    Tačno je to što pišeš, da uplate, doplate, pretplate... mogu da se plate internetom, ali ovakve stvari ne mogu tako da se završe. Bar ne kod nas. Oduvaju te kao perce. Zato, nažalost, i moram da ih viđam. Da su bili poslovniji, videli bismo se samo jednom. Međutim, šta god mogu da iskomplikuju, iskomplikovali su. I gde god mogu da te zajebu, zajebu te. Ne propuštaju ni jednu jedinu priliku. To je jedina stvar u kojoj su zaista efikasni.

    ОдговориИзбриши
  16. :)) jednom sam bila u tom vipu u knezu i bilo mi je neprijatno jer da bi dobio taj telefon moras da imas te zirante koji garantuju da nece da propadnu i slicno. treba da se izredja cela rodbina d abi svima rekli da su mnogo jadni da bi dobili taj vajni telefon. neka hvala. mi svi radimo na crno. inace duhovit post :D

    ОдговориИзбриши
  17. nasJa, skoro svi i rade na crno, nema izbora. Nasmeja me!

    ОдговориИзбриши
  18. Otvorio se inace novi VIP ovde na novoj okretnici na Karaburmi. Pre mesec dana su okitili balonima ulaz, odma do Kineza i izveli tri devojke koje su delile letke s tim svim mogucnostima. Bila sam upalila cigaretu i u prolazu sam im sprzila jedan balon u nase ime :D

    ОдговориИзбриши