субота, 4. децембар 2010.

Ptičica!

Na svim dokumentima koje imam, izgledam kao da su me priveli u policijsku stanicu posle neke tuče kojoj je prethodilo teško pijanstvo! Tačno tako izgledaju moji novi biometrijski pasoš i lična karta. Prethodna lična karta bila je "nije mi dobro" fotka, a ona pre nje "nisam se sasvim razbudila". Pasoš koji sam vadila u vreme "nisam se još razbudila" lične karte, iako je fotka snimljena sa samo dva dana razlike, u stilu je "kako smo se ubili sinoć". To mi nije strana faza, u stvari je jedna od najčešćih od ovih nenormalnih. Kad se samo setim, dok sam radila u školi, koliko puta sam sa raznoraznih slava i proslava Srpske nove godine dolazila direktno iz kafane na časove! Polurasturena frizura, glas kao u operskog pevača teški bas (to je ono kad zvučite kao da govorite iz bureta), a na meni večernja garderoba - cipele sa štiklom zavidne visine, šljokice, nakit... Sve je tu, samo što ja nisam na pravom mestu.
Danas mi je službenica u banci, držeći moju novu ličnu kartu u ruci, rekla: "Gospođo, promenite sliku! Ne ličite na sebe."
Kad god gledam emisije u kojima pokazuju zvezde koje su uslikali u stanici milicije ili u nekim situacijama koje nisu za pokazivanje, svi se smeju, a meni nešto žao. Tačno znam kako im je. Rođena majka mi je jednom rekla da pokušam da zamenim dokument, skandalozno izgledam. Naime, dok sam radila u Jugotursu koji je tada bio peta turistička agencija na svetu, imali smo jedne godine propis da svi oni koji obilaze stacionare, dolaze u dodir s drugim turoperaterima i na bilo koji način treba da se zna za njih kako ne bi nosili crveni karanfil u levom džepu sakoa da ih saradnici prepoznaju, moraju da se slikaju, pa su tako snimili i mene. Kad su o tome odlučivali, bila sam u Italiji sa nekom grupom Rusa, vratila se u Beograd bukvalno samo da se presvučem pa odjurila za Moskvu na dva dana.
Vraćam se na posao da nastavim kancelarijski život, kad - moraju odmah da me fotografišu, to je poslednji dan za slanje legitimacija na izradu. Dobro, nije problem, nek me fotografišu, ali molim da me neko sredi u foto-šopu, makar da mi skine crvene pečate s lica i malo mi izbeli roze uši. Upravo tako sam izgledala, poput uskršnjeg jajeta, sva šarena, s akcentom na crvenoj boji. Dobila sam alergiju kako smo došli u Moskvu, a sumnjam na posteljinu hotela u Veneciji. Mrzelo me je da vadim peškirče koje obavezno nosim svuda sa sobom i stavljam na jastuk ako posteljina nije ispeglana. Od enzima kojima prašak (pogotovo onaj koji je, kao, super) obiluje, ušarenim se do neprepoznavanja, i to traje dva-tri-četiri-pet dana. A uši mi se zacrvene od akohola u manjim količinama, pa sam verovatno pojela i neku salatu s alkoholnim sirćetom ili su krivi kolači s rumom koje su poslužili u moskovskom hotelu; a i oči i usne su mi malo natekli što je posledica prašine... kako bilo da bilo, promenila sam lični opis i sad je trebalo u tom stanju da me fotkaju, pa još svima redom, celoj bivšoj Jugoslaviji i delu Rusije, da pošalju!
Naviknuta na probleme ove vrste, prvo sam pitala da li mogu da me uslikaju za dan-dva. Ne mogu. Dobro, onda nek me "preprave", nisam baš toliko defektna. Videće šta mogu da urade. Nek vide, zamolila sam ih. Naravno, fotografije su bile "natura 100 %" i takve su i otišle dalje.
Posle jedno mesec dana odlazim ja u Dubrovnik, i tamo treba da me sačeka kolega s kojim sam se hiljadu puta čula telefonom, ali se nikada nismo videli uživo. Dolazim, on ima moju fotku s legitimacije pa bi trebalo da me prepozna odmah, ali... ništa se ne dešava, niko mi ne prilazi. Tek kad smo na Ćilipima ostali maltene samo jedan muškarac i ja, priđem tom čoveku. Predstavim se, a on obesi vilicu i drži je tako otvorenu nekoliko minuta. Zabezeknut, samo mi je rekao: "Ajoj, gospe, mnogo ste ljepši u prirodi!" Uveče smo imali poslovnu večeru sa nekom gomilom ljudi iz raznih agencija, a on je neprestano ponavljao: "Kako ste lijepi!" U jednom trenutku je bilo neprijatno, počeli su da ga gledaju podozrivo, a ja sam kurvinski ćutala - ni na kraj pameti mi nije padalo da im objašnjavam kako se čovek oporavlja od popodnevnog šoka!
Ta moja "nebuloza fotka" otišla je maltene u sve naše poslovnice, a i još po negde. Ko me nije video uživo, sigurno je pri pogledu na moju fotografiju sažaljivo odmahnuo glavom: "Jadnica! Vidi kakva je", a možda su se neki i smejali: "Rugoba!"
Kad vas slikaju za biometrijska dokumenta, kažu vam da sednete i zatvore vas. Nema ni "Ptičica!", ni "Nasmej se", ni "Kaži ulje" ni "Kaži zejtin"... osvrnete se oko sebe, a ono već: "Izađite, gotovo!" Ne ličim na sebe, što jeste - jeste!
Maler sam za dokumenta! Ostaviću deci u amanet da te fotografije stave umesto mišolovke - možda neki glodar dobije srčani udar i na licu mesta umre.

17 коментара:

  1. Nakon što sam pročitala tvoj post i slatko se ismejala, usudila sam se, mada nevoljno, da pogledam ponovo svoje fotografije sa tih novih dokumenata. Tu nastaje problem. ;) Ne znam da li da se smejem ili da plačem. Imala sam čak i manju neprijatnost na prelasku granice pre 6 meseci; nisu bili sigurni da sam to ja na fotografiji. Inače, u to neko doba, proleća ove godine, išla sam u policiju da izvadim dokumenta. Prethodno proučila mogućnosti da i sama mogu da donesem odgovarajuće fotografije, urađene po njihovim propozicijama, ali od profesionalnog fotografa. Iako sam se raspravljala na šalteru do iznemoglosti, sa sve corpus delicti iz zakona, došao je trenutak kada sila boga ne moli i kada su mi pripretili da će da me izbace napolje. Nisam baš imala izbora, pa sam "podlegla" pritisku. ;) Vrhunac je bio kada sam devojku koja me je "obrađivala" pitala da li ja vama ličim na OVO na fotografiji (što me je ona uslikala pod neonskim svetlima sa nikakvim kompaktnim fotoaparatom) ili vam ličim na sebe na fotografijama koje sam priložila. Odgovorila mi je da je do nje, uzela bi ona moje fotografije, ali kompjuter kaže da to nisam ja. :)) Tako nadrndanu su me slikali i izgledam kao zrikavi serijski ubica. :))

    ОдговориИзбриши
  2. Hehe, pa da, moja slika za lk i pasoš je takođe "neispavana" i nekako "tužna"...

    ОдговориИзбриши
  3. To je ocito problem svuda.Ja samlicnu kartu vadila kad sam imala skroz,skroz kratku kosu -2 cm. crno bijela slika, posocnjaci koji na njoj uvijek postoje i ja bas izgledam kao sa potjernice. I uvijek imam problema jer sad imam dugu plavkastu kosu. Uvijek me pitaju "A ko vam je ovo?"

    ОдговориИзбриши
  4. Kad uporedjujem onaj svoj stari pasoš od pre dvadesetak godina - i ovaj novi biometrijski, sve je definitivno korak unazad. Crno bela, nikakva, isprana slika... Ma, to je definitivno nekakav psihološki rat - sistematski nam potkopavaju samopouzdanje...

    ОдговориИзбриши
  5. E stvarno bi bilo cool kad bi nas puštali da se slikamo sami ili bar kao pre, kod profesionalnog fotografa. Moja slika na pasošu ne samo da ne liči na mene, nego je i mutna, i čini mi se da ne ispunjava baš tehničke uslove, ali eto, softver im rek'o da može...

    ОдговориИзбриши
  6. Jao, баш сам се слатко исмејао :))) Чак сам и сестри копирао неколико пасуса да и она прочита :D Мислим да се фотографисање може и вежбати. Барем у данашње време. Тако сам и ја (иако мррррзим да се сликам) одлучио да мало "провежбам" пре него што сам се сликао за матуру. И испало је добро, хвала Богу :)

    ОдговориИзбриши
  7. Joj, zacenih se od smeha, mada uopšte nije smešno.
    Isti slučaj, sestro slatka. Jednom, kada sam vodila decu na turneju, proveravali su na granici ko sam, da bi mi carinik s visoka odbrusio da ja njegovo dete ne bih vodila nigde.
    A tek sada?! Sramota me je da pokazem dokument, bilo koji.

    ОдговориИзбриши
  8. Zverka, kako to - zrikavi serijski ubica? Izgleda da imam opasnu konkurenciju!

    Jungle, dobro je dok je fotka "neispavana".

    Hana, slično je sa mojom kumom - ona nikad nema istu frizuru, a pored toga često menja i boju kose. Što je tek ona imala komične situacije s dokumentima!

    Valentina, i moja fotka na pasošu je toliko mutna da se skoro ništa ne vidi, ali mi to više odgovara nego na ličnoj karti, na kojoj se sve lepo vidi. Nažalost.

    Miodraže, pre 20 godina... tad sam bila "neispavana", kao Jungle, ali je bar sve bilo u boji, u pravu si.

    Stefane, odaj tajnu tih "vežbi" za fotografisanje!

    Elektra, zasmeja i ti mene! :)

    ОдговориИзбриши
  9. Ha, ha, isti slučaj. Doduše sada sam u simpatičnom životnom periodu, kada mi je tako svejedno kako izgledam na slici - sve dok nisam slučaj za hapšenje.
    U svakom slučaju, bolja ti je varijanta, što su se divili tvojoj lepoti u prirodi nego da te nisu prepoznavali u prirodi, zato što se lepša na fotkama.

    ОдговориИзбриши
  10. Hahaha, Amarilis, posle onakve fotke svakom bi se divili u prirodi. Ali, svejedno, hvala ti. :)

    ОдговориИзбриши
  11. Ja sam, inspirisana ovim postom, stavila sliku iz lične karte na fb :)) http://www.facebook.com/vdjordjevic

    ОдговориИзбриши
  12. Prevrnuh se od smeha "Ajoj, gospe, mnogo ste ljepši u prirodi!" :)))) Još nisam izvadila ni novi pasoš, ni novu LK, znači da se doooobro pripremim za šok.

    ОдговориИзбриши
  13. @Miljo, ma ne, ja se samo "vadim" da prikrijem prirodnu zrikavost. :))

    ОдговориИзбриши
  14. Valentina, tvojoj fotki iz lične karte ništa ne fali - nisi čeljade za policijsku stanicu.

    Charolija, kad te smeste u kabinu, ne osvrći se nigde, gledaj samo pravo i smeškaj se sve dok ti ne kažu da je gotovo. Ne traje dugo, a opet, za tih nekoliko trenutaka možeš sebe da unakaradiš onoliko.

    Zverka... :)

    ОдговориИзбриши
  15. Jes', nisam - odmah mi je jedna prijateljica komentarisala da bih lepo izgledala na mugshot-u :))

    ОдговориИзбриши
  16. Milko, a vi ste mi kao pa nešto bolji! :)
    Gledate ispod oka ili nekud zamišljeno u daljinu, nameštate profil, uvlačite stomak, naduvavate pluća...

    ОдговориИзбриши