субота, 25. септембар 2010.

Vi ako si imate jelo za jedenje, mi si nemamo stomaci za bacanje

Otkad sam u svojim novinama počela da uređujem i rubriku s receptima, nikad ne predlažem jelo koje sama ne bih spremila kod kuće. Doduše, ograničena sam fotkama, ali kad uspem da namolim odgovorne i ubedim ih da je bitniji dobar recept od dobre fotke, uspem i da napravim strane baš onako kako sam zamišljala. Poslednje uživanje bio je serijal, u četiri broja, o zimnici. Prvo je išla slatka, da ne prođe sezona voća, pa slana. Vraćala sam se kući i osećala miris pečenih paprika u nozdrvama, iako u Airpot Cityju provereno niko ne peče paprike.
Sad spremam specijalno izdanje za slave, i tek danas mi je postalo jasno da sam skupila i previše recepata, a plašila sam se da neću imati dovoljno da napunim 40 stranica! Šta sad da radim? Neće sve da mi stane, a ne bih ničeg da se odreknem! Uh, koja muka.
Sve me to podseća na vreme kad sam bila mala i kad smo išli kod ujaka u Vranje. Toliko obilje hrane nikad i nigde nisam videla, čak ni u velikim hotelima sa prepunim švedskim stolovima! Mala digresija: moja majka ima sedmoricu rođene braće! Bila sam dete bogato ujacima, i mislim da su oni najsvetlija tačka mog odrastanja. Ne znam da li neko može toliko da voli koliko vole ujaci. Pri tom, ja sam prvo dete u generaciji! Ako nisam najviše, najduže sam voljena. Elem, kad smo u Vranju, nikako da se dogovorimo ko će kod koga da bude, pa onako primitivno ostanemo svi na jednom mestu, kod nane i dede i najstarijeg ujaka. Pokojna nana je spremala kao za vojsku! U stvari, mi i jesmo bili vojska, poveći odred njene dece i unučadi, sa sve snajama, a vrlo često i kumovima, prijateljima i komšilukom koji nam se pridruže za stolom.
U staroj kući bila je zidana peć i ne mogu da prežalim što su je srušili. Zapanjilo me je kad sam shvatila da mnogi ljudi i ne znaju šta je to. Ako ste u toj grupi, zamislite pekaru i u njoj rerne ugrađene u zid koje odjednom ispeku po osam hlebova. Takva ista bila je i rerna u Vranju. Plehovi su se specijalno pravili po dimenzijama rerne, kako su je oni zvali - pećke, i vadili su se loparom, metalnom ili drvenom ravnom lopatom koja je samo za to služila. Kad nana izvadi pitu, ona ima 50 redova!
U takvim pećkama peklo se po vasceli dan. Trpeza, sofra kako to oni kažu, postavljala se u dvorištu, po nekoliko stolova, kao za svadbu, i dok oni na početku lanca završavaju sa supom, onima na kraju tek se služi predjelo. Deca trčkaraju unaokolo, svi razgovaraju, motaju se po kuhinji, ustaju sa stola, sedaju za sto...
Samo da napomenem da nana nije kupovala kore već ih je sama mesila, u sto varijanti. Uz nju sam naučila sve o testu, bilo je to neverovatno iskustvo. Tek kad je sasvim ostarila, počeli su da kupuju hleb, ali su svi žalili za njenim, mekim kao duša, koji se puši i miriše na nekoliko metara. Pravila je stvarno svašta, sve što duša može da zamisli. Sećam se kad smo u Nemačkoj kolega i ja ušli u pekaru i kad nije mogao da se snađe među mnoštvom peciva za koje nije ni znao sa čim je i kakvog je ukusa. Meni su se oči širom otvorile i počela sam da mu objašnjavam šta je s lanom, šta s kimom, šta sa susamom, makom... šta su ružice, kajzerice, hlepčići, mrežice... zašto je jedno belo, drugo zeleno, treće crveno, četvrto žuto... Ma, bila sam na poznatom terenu, ali prilično nostalgična. Pomislila sam: "Sve je ovo ona pravila, i to kako je pravila!"
Imala je samo jednu manu. Koliko god da joj gost jede, ona mu dodaje još. A ako je neko odbije, odmah sva skrhana pita: "Ne dopada ti se?" Sa mnom je muku mučila jer ništa nisam jela, samo slatkiše. Na kraju je digla ruke i sama mi davala koh pre ručka, ali kradom da se ne vidi kako detetu daje ono što nikako ne ide da se daje pre ručka. Donosila mi je zeljanicu u krevet, sačekivala me kad ulazim u kuću sa samsom... dovijala se kako je znala i umela ne bih li počela da jedem kao i svi ostali i na kraju je i uspela. Mila moja nano, kad bi znala koliko sad jedem, bila bi presrećna. Jednom se i zaplakala kad nisam pojela svoje parče ačak-pite, već samo kiselo mleko, da sam i ja počela da plačem. Naš duet bio je u savršenoj harmoniji. Nikad više nije spremila ačak-pitu kad sam kod njih, a to je jedna od najlepših pita. Sad je ja vrlo često spremam, gotova je za tili čas, a ukusna za medalju.
I tako, okupimo se svi kao da je neka proslava, i jedemo, jedemo... mnogo, čoveče, jedemo!
Imali smo nekog pridruženog rođaka čika-Đoku (u stvari je bio kum jednog od naših kumova), koji je voleo dobro da pojede, što se na njemu i videlo. Ponosno je šetao sa povećim stomakom ispred sebe i govorio kako "sve svoje sobom nosi" i kako je tu veliku loptu "pošteno zaradio", "veliki trud je uložio". E, taj i takav čika-Đoka, čak i on je ponekad odbijao nanino nutkanje, uz komentar: "Ama, Kosaro, će puknem!" "Kako će pukneš? Ne dopada ti se!" Kad se čika-Đoka okrene oko sebe i pogleda šta je još sve na stolu, progovara: "Vi ako si imate jelo za jedenje, mi si nemamo stomaci za bacanje!"
Tako i ja s ovim receptima za slave - imam si recepti, al' ne mož' da stane!
Izgleda da sam naklonjenija toj "vranjanskoj" strani više nego onoj "šumadijsko-nemačkoj". Dok je vranjanska strana, odnosno nana-Kosara sekla parčiće velike kao tanjir, ova druga, odnosno nana-Zaga, sve je sekla sitno, pa aranžirala kao za izložbu. Nana-Kosara je mesila, pravila pite ranom zorom da deca imaju šta da pojedu pre škole, pekla po dva jagnjeta za jedan ručak... a nana-Zaga je bila majstor za minjone, rolnice od fileta lososa, torte koje je ukrašavala figuricama od marcipana... Vranjanska strana je i supu kuvala u šerpi od pet litara, kao za veš, a šumadijsko-vojvođanska je gajila malene šerpice, tacnice, desertni escajg...
Nana-Kosara spremi divlju svinju koja zauzme ceo sto, a nana Zaga kupi pola kile teletine sečene u listiće i aranžira je kao ikebanu... Ne znam kako je biti na sredini. Valjda normalni ljudi znaju.

25 коментара:

  1. ...super tekst, to sam zaboravio, al podrazumeva se :)

    ОдговориИзбриши
  2. Ačak-pita je obično testo koje se mesi na "đuzleme" (razvije se, iseče kao latice cveta, pa se latice preklapaju, premazane mašću, maslacem ili uljem, i tako tri puta),razvuče se preko okruglog pleha, stavi se fil, pa preklopi onim što visi sa strane. Sredina ostane malo slobodna, vidi se čime je filovano. Najčešće je to praziluk sa sirom, ali i sir sa jajima, patlidžan sa paradajzom, zelje s pirinčem...
    Ako je "fil" od umućenog belanceta sa solju, onda je to luft-ačak-pita, u stvari - prazna pita, nema ničeg izuzev lepo umešenog testa s klobucima. Lomi se rukom i jede s kiselim mlekom.
    Sličan je i pašat, samo što se u testo stavlja jogurt.

    ОдговориИзбриши
  3. Divan tekst. :) Mom čuđenju nije bilo kraja kada sam čula da se u kući mog tadašnjeg momka iz Vranja, sprema 100 kila ajvara, a o ostalom da i ne pričam. :))) Pa kad se sedne za sto, a oni jedu i jedu i jedu, a ja se čudim, gde im sve to stane, a nisu debeli. Uvek su mislili da se stidim, da mi se ne sviđa, a ja u stvari i inače malo jedem, pa možeš da zamisliš onda, kad počnu da me nude, da me mole, da mi trpaju u tanjir. :))) Volela bih sada da jedem ono "prženo", sigurno znaš šta je to. To sam videla samo tamo da se sprema. Nešto kao naši čvarci, ali nije ni blizu. Mljac... :) Nije ni čudo što si u problemu sa odabirom recepata, kada si odrasla uz vranjansku kuhinju. :)

    ОдговориИзбриши
  4. Cyber, nadam se da si lepo ručkala, u Bosni se prave super pite, i pravi bureci (što baš i nije ovo što mi jedemo). Maslenica mi je omiljena iz bosanske kuhinje! Sa' ću da je pravim.

    Char, pa ti znaš za prženicu! Dobila si još jedan plusić kod mene! Ima još jedno jelo sličnog naziva, sprža, pravi se od moče od pečenja, isto prste da poližeš. Originalni vranjanski recepti su vranjansko tavče (spanać, teletina ili jagnjetina, paradajz i pirinač), samsa (pita s belim lukom i kiselim mlekom), prženica i sprža.
    Kad prave ajvar, to ti je kao neki praznik, a paradajz prave kao u Italiji - svi se skupe, cela familija ili ceo komšiluk, pa udri!
    Meni su asocijacije na Vranje ujaci, nana i deda, ali i mirisi hrane koju volim, pogotovo testa i tarane. :)

    ОдговориИзбриши
  5. Kako su te nutkali, mogu samo da zamislim.:)
    Da li se sećaš filma "Moja velika mrsna pravoslavna svadba"?

    ОдговориИзбриши
  6. Trebešinje, Kupinince... Ko razume - shvatiće (tazbina).

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Miljo ..prekrasna si..slucajno sam naletela na internetu na tvoj blog i naravno zastala da procitam nesto o mom rodnom Vranju.Sto rece neko iiz predhodnih komentara,dirnula me prica o tvojoj nani vise nego o hrani ali me je i vratila u detinjstvo i bezobraznu mladost..vratila me je u moje avlije i sokake,kaldrmu i ulice..vratila me je u mladost i zamirisala mi je mirisom gladiola i merdzan grozdja...hvala ti na ovome ....a bukvalno malopre sam ovima mojima-JA SAD ZIVIM U cRNOJ gORI-PRICALA kakva je to vranjanska tarana i kako se pravi i sta je to pileca ili jagnjeca janija iliti tradicionalni vinogradarski vranjanski rucak..poydrav i citamo se Dada

      Избриши
    2. Uh, vranjanska tarana - to mi je jedno od omiljenih jela!

      Dobro ti meni došla na ovaj blog, pa nek Vranje zamiriše za sve pare.

      Избриши
  7. Miljo za malkice se ne udadoh u Vranje, ali nekako sam se spasila. :))) Znaš kako tamo gledaju na snajke. Ako od žene ne naprave Vranjanku ne može ni snajka da im bude. :) A sprža mi je poznata iz drugog kraja, Dimitrovgrad i okolina. Majka mi je odatle, a kulturološke i kuhinjske razlike nisu velike, pa se dobro razumemo. :)))

    ОдговориИзбриши
  8. Da ti kažem, Miljo, mene je od celog tvog divnog teksta, dirnula priča o nani. Ja sam imala nanu i eto, malo sam sentimentalna sada, odlepršah, zaronih u mirise nanine kuhinje. To je divan osećaj. Da li su nane nestale, odavno nisam čula da neko ima nanu?

    ОдговориИзбриши
  9. Miodraže, mislim da znam da kupinince, ali predstavu nemam šta su trebešinje. Molim te, može li prevod? Mnogo volim kad nešto novo saznam. Ali opiši sa detaljima.

    Eh, Char, nikad se ne zna šta će da bude. I šta je za šta dobro.

    Amarilis, moja deca su imala nanu, moju majku. Lepo je to, stvarno. Na kraju smo je svi zvali nana, čak i njene prijateljice. Imala je petoricu unuka! Nadam se da ću i ja jednom biti - nana.

    ОдговориИзбриши
  10. Nažalost, sela su sve manja. Ili su jednostavno nestala.

    ОдговориИзбриши
  11. Draga Milja, ja sam vranjanka koja trenutno zivi u Nisu pa je vrlo cesto drmne nostalgija:) Kada sam cula za tvoju drugu knjigu, koju uporno cekam u knjizari, slucajno je picelo sve cesce da mi se pojavljuje tvoje ime po casopisima i po mojim omiljenim malim kuvarcicima ako ih zovem.Ja imam nanu , i moja mama je nana, i pravimo skoro sve ovo sto si nabrojala,bas tako kako kazes, skupimo se zajedno pa udri :))) Cak i moja dvogodisnja cerkica barata oklagijom bolje nego igrackama, i to su najlepsi trenuci videti 4 generacije u jednoj kuhinji. Divna si, celu noc sam citala tvoje tekstove,upravo sam krenula da mesim samsu, pa eto kad god svracas u Nis, imas otvoren poziv.Pozdrav od jedne Ane iz familije Jezinci :)) Znas da se u Vranju kedino tako ljudi raspoznaju, po nadimcima,kao plemena:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Ana, mnogo si me obradovala!
      Pozdrav od jedne Milje, od Ćerpičovi (s nanine strane), zvanično Rusimovići, i od Amamdžici (s dedine strane), zvanično Stošići.

      Moja knjiga zove se "Meka duša Juga", možeš da je kupiš u knjižari Evro-Giuntija u Nišu. Imala sam promociju u centru Kalča krajem juna. Bilo je lepo. Da sam te tad znala, videle bismo se.

      Da, ti mali kuvarčići moje su delo. I u Lisi, sve ono što ima veze s kuvanjem, takođe je moje. Pročitaj post http://miljalukic.blogspot.com/2012/05/dogovoreno-teta-dusanka-bicu-idiot-vrlo.html pa će ti biti jasna kakve je vrste "kuhinjska popularnost".

      Želim ti svako dobro! Poljubi ćerkicu u oba oka!

      Избриши
    2. Tek sad vidim celo vase rodoslovno stablo:))))))))))Dobro bre ti Jezinke i ti Cerpicinke iliti Rusimovicke;))))))mnogo ali mnogo ste mi slatke da znate i pozdrav od Dade Miludinke po naninoj strani Spasinke i JEZINKE A PO DEDINOJ Miludinke....ispasce da smo i neki rodjaci:)))))))))))))))) ima na fb grupa staro vranje i tamo ima rodoslovno stablo starih vranjanskih porodica pa mozete da vidite sve pozdrav i veliko cmok iz Herceg Novog..Dada

      Избриши
  12. Draga, malo sam se raspitivala kod nane, i ona poznaje obe tvoje familije, cak je nju krstio Čeda Ćerpič,bas mi je rekla i da je poznavala nana Kosaru, i obe familije, ali da je sa Ćerpičicima u kumovskoj vezi.Ona se zove Dusanka,i kao devojka je pre nego sto se udala za mog dedu Rasu Jezu, zivela pored starog bazena, i imali su veliku pekaru u blizini Amama pre rata.
    Knjigu kupujem sutra, i taman cu lepo na moru da je citam natenane, ali posto sam negde procitala da je treca u pripremi, za sledecu promociju se vidimo sigurno.
    Svi kuvarcici su odlicni ali meni uvek na radnom stolu stoji majsko izdanje Balkanski recepti :)))
    Inace kao pretecu blogova moj otac je imao rubriku Idem i belezim u jednom vranjskom listu, pa kad je malo ostario zvala se sedim i besedim, tako da volim ovu formu blogova, jako su interesantni, nastavljam da te pratim, i nadam se da se uskoro vidimo :)

    ОдговориИзбриши
  13. Mi smo u stvari kume!

    Čuvaj te tatine kolumne, za tvoju decu i unuke biće to pravo blago.

    ОдговориИзбриши
  14. Sve je arhivirano, bas tako, za buduce narastaje.Jeste isoada da je svet mali,pa su se kume nasle:)

    ОдговориИзбриши
  15. Kumo,juce sam kupila knjigu, gutam je u jednom dahu, danas nije bilo rucka,nismo pili kafu uz caskanje, ali ja ne mogu da se odvojim,cak sam muzu i naglas citala delove da vidi kako si zborim po vranjanski ss njega:)
    Pocetak price kao da je pisan za moju porodicu!Iz pcinjskog sela u vranje malo po malo trgovina kupovina kuca lokala,sticanje ugleda,haljine, pravila ponasanja,hrana, sve!Cak se moj pra pra deda koji je dosao u Vr, zvao Stosa!!!!!!Idem da nastavim,morala sam da se javim,ali je sigurno da cu je proslediti i nani i mami na citanje!Alal ti vera !

    ОдговориИзбриши
  16. Kako se pravi pita sa prženicom i zapečenim korama zvala se krnjonja - stari recept iz Vranja?

    ОдговориИзбриши