недеља, 18. јул 2010.

Užareni kotao

Na vrućini ne funkcionišem - telo me ne sluša, mozak kao da nije moj... Medvedi imaju zimski san, a kod mene je to izgleda obrnuto - tokom leta sam u stanju hibernacije. Ne bi pomoglo ni da imam ugrađenu klimu negde iznad glave da mi non-stop duva. Sam pogled na užareni asfalt i sunce koje nemilosrdno peče pa sve izgleda kao da je iznad ringle na trojci, užasava me.
Trudim se da ne izlazim iz kuće. Naravno, moram da odem na posao i moram da se vratim s posla, i kad bi bilo moguće da mi je to jedino kretanje, bilo bi nekako i podnošljivo. Ali, treba da odem do pošte, u nabavku, da posedim s društvom u nekoj bašti... Moram da se krećem, a kad stanem... bože blagi, počinjem da se topim. Ljudi se znoje manje-više svuda po telu, međutim ja se znojim samo po glavi i vratu. Ispod pazuha sam suva, ali kad počne da mi se znoji glava, kosa mi postane mokra, s vrata se sve sliva po leđima, užas jedan! Nažalost, ovo znojenje glave nasledili su i moji sinovi, srednji i najmlađi, pa kad sednemo, onako kolutajući očima od vrućine, samo gledamo kako se ono drugo dvoje presijava. U mraku bismo nas troje mogli da poslužimo kao osvetljenje.
Pretpostavljam da ovako izgleda pakao: peče na sve strane, nigde 'lada, leluja vazduh kao užareni zejtin, svud unaokolo sve žuto kao i plamteća kugla sunca koja zaslepljuje, nemaš gde da se skloniš, i znojiš se, znojiš... A ako je čovek mnogo grešan, pride ga više sile postave na stolicu i neko odozgo počne da ga ispituje fiziku. Ne znam koja je slika gora od ove. Da te bace u vatru, izgoriš, bar znaš da je skoro mukama kraj; da te seku, možda i preživiš... ali od letnje vreline nema spasa.
Ko je rekao more? Jeste, spas donekle, dok si u vodi. Planina? E, to je već smisleno rešenje. Bašta i šuma... to tek deluje primamljivo. Ali, gde u Beogradu da se skloniš? Ada je prepuna ljudi, kad se onako namestimo blizu jezera podsećamo na sardine. Na nudističkoj je malo opuštenije, ali su je ukinuli. Uostalom, do Ade treba otići i posle se vratiti kući. Autobus deluje kao užareni kotao u kome ljude ispeku do pola i onako izmrcvarene ih istovare da izdahnu van mesta zločina.
Preostaje jedino disanje na škrge i strpljenje. Strpljenje kao u zatvoru, kad se broje dani, sati, minuti... kad će sve da prođe. Ostalo je još 65 dana, 23 sata i, u ovom trenutku, 27 minuta. Preživeću, dočekaću... Večeras brišem još jednu recku.

13 коментара:

  1. Prvo, da te utješim, za nekoliko sati desiće se zahladjenje, ovde u BL već se desilo ;)

    Što se vreline tiče, sve do prije par mjeseci potpisao bih tvoj tekst. Sad, nekako mi to više nije problem. Ono, znojim se k`o nenormalan, i sve to, ali mi nekako sve to više ne smeta. Organizam mi normalno funkcioniše. Zapravo, drago mi je da je konačno stiglo ljeto :)

    ОдговориИзбриши
  2. Blago tebi!
    Meni se zimi svi ufuravaju u krevet, a leti od mene beže - šta ćeš, toplokrvno to. Muž me zimi zove furunče, a leti ništa ne kaže. Verovatno ga podsećam na bacač plamena.

    ОдговориИзбриши
  3. Ijao, ja sam vec "izdahnula", a ne znam.
    'Ocu da mrem.

    ОдговориИзбриши
  4. Dok se ti topiš, ja uživam. :))) Gde mi reče da je ostalo još samo 65 dana i nekoliko minuta? Zimi živim samo da bi me bilo na broju. Najradije bih se preselila u Afriku. :)) Izdržaćeš ti ovu vrućinu, o čas posla prođe, zima i onako počela da traje celu večnost, tako da mnogo više imaš vremena za uživanje od mene. :)

    ОдговориИзбриши
  5. Pošto sam proveo neko vreme na radu u africi, mislim da sam odgonetnuo tajnu. Čuo sam davno jednu (zlobnu ali istinitu) izreku: Što dvojica Švaba naprave za tri dana - 2O Arapa prave tri nedelje. Prvi deo "objašnjenja" je u organizaciji, a drugi u klimi i načinu prilagodjavanja istoj. Potrebno je usaglasiti ritam. Fizički se usaglašava lako, ali mentalni... Možda ti se baš zato najviše znoji "skalp"?

    ОдговориИзбриши
  6. Elektra, nemoj da mreš. Kad mogu ja da izdržim, može vala svako.
    Čarolija, u Africi je, izuzev u pustinjskim delovima, prijatno, tako su mi rekli ovi što su bili. Šta se sekiraš, zimi ću ja da te ugrejem, i na daljinu.
    Miodraže, interesantna mi je izreka, pogotovo ovaj deo: Nemci NAPRAVE, a Arapi još PRAVE. Da li to znači da nije sigurno da su posao završili?

    ОдговориИзбриши
  7. Анониман19. јул 2010. 11:48

    Draga moja ja sam ti isto zimsko dete i za mene je ovo odbrojavanje - bas si ubola.. zaliboze bacenih dana od naseg zivota, a ovo je divna poruka svima onima koji jako vole leto da uzivaju u ovom paklu, i da ako ga toliko vole, koriste klimu kao sav pismen svet, bez fasitoidno-egzibicinoistickih poza, jer nisu zavodljivi Skandinavci i Skandinavke bele puti, lanene kose i plavih ociju, vec opanci koji su prebrzo uleteli u Cesare Paciotti (i jos citaju Pijadjoti) pa ocekuju da ih klima na 5'C malcice rashladi... Srbija do Grand Production-a do Tokija! Ljubi te Piccola

    ОдговориИзбриши
  8. Piccola, znam na koje ljude misliš, ali se bojim da bi i neki drugi mogli u tome da se "prepoznaju", a ne bi trebalo.
    Moja majka, na primer, obožavala je leto, i mogla je bez ikakvih problema da izdrži i na +50 stepeni. Bitno je samo da je njoj toplo. Poput Čarolije, zimi je bila tek na broju. Slika izgleda ovako: ona sedi pored peći, u džemperu, a ja vitlam po kući u majici kratkih rukava i gaćama, naravno bosa. I opet su moje šake i stopala vreli, a njeni ledeni. Ali joj je bilo toplo oko srca.
    Izgleda da „Sever" proključa na vrelini, dok "Jug" živne.

    ОдговориИзбриши
  9. Što ti je oko za detalj... Kod nekih naroda posao se radi sa ciljem da bi se URADIO, a kod drugih je situacija malo kompleksnija...

    ОдговориИзбриши
  10. To kompleksnija u prevodu znači...
    Misliš na ono "kad će plata?" razmišljanje, a sve ostalo je nebitno?

    ОдговориИзбриши
  11. to je jedan moj drugar dobro definisao, rekao je da je život u suštini težak, a leti sve te sitnice koje ga čine teškim deluju još teže kada treba da ih uradiš i onda vrućine samo podsećaju na to kolko je život u stvari težak :))
    ja kod zime volim sneg, kod leta more i odmor, kod jeseni sakoe i cipele. jedino me proleće uvek nerviralo zbog prelaska s hladnog na toplo, svraba oko nosa i tog opterećenja što svima oko tebe naprasno skoči adrenalin. al, dok još možemo da razlikujemo godišnja doba dobro smo...

    ОдговориИзбриши
  12. Анониман20. јул 2010. 15:50

    Potpisujem, svako slovo!
    zelena

    ОдговориИзбриши