понедељак, 27. фебруар 2012.

Bezbolni ulazak u šumu dizajna

Išla sam s mamom da kupimo novi krevet, tek sam naučila da čitam. Naoružana novim znanjem, svuda sam videla slova: Pekara, Banka, Pošta... a u prodavnici nameštaja pisalo je: Komandni nameštaj. Sećam se da se mama nasmejala - možda je za svemirski brod. Meni bi, da sam tada bila u njenim godinama, grozno bilo da gledam to N viška (profesionalna deformacija, verovatno bih i prodavačici drvila da to ispravi), ali je moja majka, kad je bila upitana zašto se smeje, diplomatski rekla (što je i imalo donekle veze s osmehom): "Eto, srećna sam što prodajete nameštaj na komad, svuda sve same kombinovane sobe." Ko se ne seća ili ne zna šta su to kombinovane sobe, neka pita roditelje. Te kombinovane sobe imale su obavezne stočić, dve fotelje, kauč i stalak za televizor, i morali ste sve da kupite zajedno. Ako očekujete da je sve bilo i u istom stilu, baš i nije. Na primer, masivan kauč, a lagane fotelje, pri tom je stočić obavezno bio nizak - tada je počinjala opsesija stočićima koji su više bili predviđeni za nekog ko je u ležećem položaju. S modom kombinovanih soba počela je i moda minimalizma, kao i običaj da se celokupan nameštaj menja na nekoliko godina.

Nekad se nameštaj kupovao da traje. Da se ostavi deci i unucima. Masivni komadi prenosili su se s generacije na generaciju. Mesingani krevet mog dede još uvek se koristi. Naravno, madrac se menja, ali na tom krevetu sad spavaju njegovi praunuci. I njegov ormar je opstao. Veliki, starinski, sa intarzijom i ogradicom na vrhu, iza koje su stajale kese s duvanom, dunje i po neka tegla slatka. Sve se pravilo od punog drveta, bilo lepo za oko i funkcionalno. Danas prevladava iverica, komadi koji imaju više namena... Svako uređuje svoj životni prostor onako kako njemu odgovara, i to je sasvim u redu. Međutim, pitanje je da li su u mogućnosti da ispune svoje želje. Ne radi se samo o novcu i veličini (obično skučenosti) prostora, već i o ponudi. Ako vam dizajn ili arhitektura nisu struka, teško da ćete se snaći u šumi stilova i kvaliteta.

Za početak, trebalo bi znati makar osnovne pojmove. Pojavilo se izdanje koje će vam u tome pomoći - Lepši dom: Enterijer od A do Ž. Za svaku pohvalu je da se ovakva jedna enciklopedija (u malom) arhitekture i dizajna pojavi ni manje ni više nego - na kioscima. Saradnik izdanja bila je arh. Radmila Milosavljević, poodavno poznata po popularizaciji svoje struke. Sarađivala je u mnogim časopisima, davala praktične savete, edukovala čitaoce, objavljivala knjige... Mada sam sve sklonija rasprostranjenoj tezi da su "arhitekte slikari u pokušaju", njoj skidam kapu. Počela je po ženskim časopisima, koliko se sećam - u vreme kombinovanih soba, da odgovara na pitanja o uređenju. Kako su njeni odgovori bili potkrepljeni crtežima, funkcionalnim rešenjima, a usput je imala i tu nenametljivu prosvetiteljsku notu, brzo je postala popularna. Piše lako, oseća se da voli i dobro poznaje ono o čemu raspreda. Ovo izdanje Lepšeg doma u neku ruku je skraćena verzija njenog "Pojmovnika". Bilo da vas ova tema zanima ili ne zanima, svakako bi trebalo da imate ovo izdanje Lepšeg doma u kući. Za samo 39 dinara ući ćete u široko polje dizajna, što je deo opšte kulture. Svako slovo ima svoju stranu, odnosno dve stranice, i kako u neveliki format ne može da stane baš sve, napravljen je izbor.

Na primer, očekivala sam da na slovo B bude obrađen bauhaus stil ili Bernardo Bernardi, jedan od naših (bivša Jugoslavija) najznačajnijih arhitekata i dizajnera, koji je opremio onolike hotele u ekspanziji izgradnje turističkih objekata. Pominjem ga jer su prve autorske stolice koje smo kupili a da sam znala ime dizajnera, bile upravo njegove (nismo kupili kao ovu na slici, istog autora, ali je prepoznatljiv naslon za leđa). Između ostalog, i Slobodan Tišma u "Bernardijevoj sobi" (ovogodišnja Ninova nagrada) pod "Bernardijev" misli upravo na njega. Kako god, Bernardi je trenutno aktuelan.

Bez obzira na tu sitnu zamerku, u Lepšem domu ima se šta zanimljivo pročitati, podosta i naučiti. Mene je izdanje oduševilo u kompletu, i kao sama ideja (hvala urednici Ivani Martić), ali kad sam već kod stolica, da pomenem samo neke meni drage dizajnere koji su po njima poznati, a s kojima ćete se susresti u Lepšem domu:
Žorž Žakob - rodonačelnik ampir stila, ali najpoznatiji po rekamijeu, u stvari kanabetu koje je ovekovečio Žak Luj David sa sve madam Rekamije koja na njemu pozira;
Klint Kaare - izdvajam ga zato što je dizajner meni najlepše stolice, pod punim nazivom "Stolica Faaborg" (mahagoni, sedište s kožnim tapacirungom, polukružni naslon sa španskom trskom; i koja je doživela najveću počast - da krasi dansku poštansku marku). Od tog podatka možda je značajnije što s njim počinje svetska opčinjenost skandinavskim stilom, što mu je glavno načelo bilo da pravi nameštaj koji traje, što je težio univerzalnim vrednostima, što je i sam slikar od oca slikara... a možda je njegova vanvremenost upravo u spoju kvaliteta i estetike;
Mihael Tonet - iako mnogi od nas ne znaju da je zvanični naziv stolice koju su sigurno nebrojeno puta videli i sedeli na njoj - "Stolica br. 14" (baš nekreativno ime), to joj nimalo ne smeta da bude možda i najpopularnija na svetu. Verovali ili ne, u vreme kad je nastala, izazvala je pravu revoluciju, Tonetov nameštaj bio je senzacija i na Svetskoj izložbi u Londonu 1862. godine. Verovatno se, kao i ja, pitate šta je tu tako revolucionarno. Oni koji se bave izradom nameštaja rekli su mi da je to - savijeno drvo mašinski obrađeno, ali i to što se sav njegov nameštaj prodavao u delovima, pa se sklapao na licu mesta. Priznaćete da Tonetova stolica koju sada ima svaki bircuz, ali i svaka palata, kao prepoznatljiv znak ima upravo savijeno drvo. I još uvek se delovi sklapaju šrafcigerom i šrafovima. Kako jednostavno, a kako genijalno!

Moja baba-tetka Majkica imala je originalne stolice na kojima je lepo pisalo s unutrašnje strane sedišta: Thonet. Mi smo sedeli na njima, pre toga generacija moje majke i ujaka, pa Majkica i njene sestre, a dobili su ih od roditelja! Još uvek su čitave i na njima može da se sedi, ali je ipak sedenje generacija i generacija dece ostavilo traga. Mogle bi da se srede i antikno prodaju. Neki novokomponovani bogataš verovatno bi ih pobacao: "Pih, starudija!" i kupio - originalnu ivericu u stilu Luj XV! Od klasičnih stilova trenutno je najpopularniji - sve komode izrađene su po tom obrascu, koštaju boli-glava, a imam utisak da bi im tanke izvijene nogare kvrcnule posle dva premeštanja s kraja na kraj sobe.

Ovo je moj izbor iz Lepšeg doma, vaš bi sigurno bio drugačiji. Pored dizajnera obrađeni su i pojmovi iz arhitekture, stila... u skraćenoj verziji, pitko, informativno, ilustrovano... Iako se prodaje na kioscima, ovo izdanje Lepšeg doma treba smestiti u kućnu biblioteku.

Legende za fotke:
1. naslovnica Lepšeg doma
2. poštanska marka na kojoj je Klintova "Stolica Faaborg" (dizajn iz 1914. godine)
3. arh. Radmila Milosavljević
4. "Profesorski naslonjač" Bernarda Bernardija (dizajn iz šezdesetih godina prošlog veka)
5. slika "Madam Rekamije" Ž. L. Davida, na kojoj madam Rekamije pozira na originalnom kanabetu Žorža Žakoba koji je po njoj dobio ime - rekamije (dizajn iz devedesetih godina 18. veka); slično kao što je tašna "birkinka" dobila ime po Džejn Birkin koja je prva nosila
6. "Stolica br. 14" Mihaela Toneta (dizajn iz 1859. godine)

3 коментара:

  1. Анониман2. март 2012. 01:53

    Ovakav nameštaj postoji u sećanjima, hvala na tekstu.
    Pomislih na nameštaj koji se kupuje poslednjih godina i nije mi dobro...sve je kratkog veka..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nije toliko bitno ni što nije kvalitetan ako je jeftin. Međutim, škart se prodaje kao da ima ugrađenog momka koji te 'ladi lepezom kad je vrućina.

      Избриши
  2. Анониман2. јун 2012. 06:19

    Super blog o kuhanju i receptima!
    My webpage - recepti

    ОдговориИзбриши