недеља, 10. јул 2011.

Kome je veći - krst? Ili Isus?

Krajem novembra prošle godine u poljskom gradu Švjebođinu otkriven je, u tom trenutku, najviši kip Isusa Hrista na svetu. Visok je 33 metra (simbol njegovih godina), dok je pozlaćena kruna visoka tri metra (simbol godina koje je proveo učeći). Ukupno je visok 36 metara, što je za celih šest metara više od čuvene statue "Cristo Redentor" na planini Korkovado koja natkriljuje Rio de Žaneiro. Samo sedam meseci kasnije, u junu ove godine, u Limi je otkriven još jedan Isus, visok 37 metara, za metar viši od poljskog, a čak sedam od čuvenog brazilskog. Dok je u Poljskoj svečanosti prisustvovalo 20.000 vernika, u Peruu ih nisu brojali, ali su priredili vatromet, bili su prisutni crkveni velikodostojnici, pa i predsednik države Alan Garsija. Gledala sam na TV u u rubrici Bez komentara - svi ćute, neki plaču... Da ispod nije stajalo o čemu se radi, pomislila bih da je reč o nekoj sahrani. A i kasniji vatromet bio je pouzdan znak da niko nije umro.
Ovo jurenje metara mnogo me podseća na gradnju Saborne crkve u Beogradu. Naime, kao i svako mesto u kome su stolovali Turci, najviša u gradu morala je da bude Sahat-kula, kako bi vernicima uvek i sa svakog mesta bila dostupna oku, da ne promaše vreme za molitvu. Kad je knez Miloš rešio da sagradi Sabornu crkvu, kako još uvek nije imao pristup Kalemegdanskoj tvrđavi, napravio je na najbližem mestu. Ali, da bi pokazao dominaciju, jedino mu je na pameti bilo da crkva bude viša od Sahat-kule. Danas je Saborna crkva visoka 45 metara, ali je po planu trebalo da bude još viša. Dok su je gradili, temelji su stalno uranjali u tlo, a ima i podzemne prostorije, što je pravilo veliki problem. Ipak, kad je najzad bila završena, bila je viša od Sahat-kule, a da bi to bilo i golom oku vidljivo, napravili su najveći krst koji su mogli. Umalo da ispadne katolički, ali obrnuto posmatran. Produžavali su ga i produžavali, ali su istovremeno morali da pomeraju i poprečnu šipku jer je ona kod pravoslavaca na sredini uzdužne. Kako su počeli, mogla je da bude na jednoj trećini uzdužne. Tako su i Peruanci napravili za metar višeg Hrista.
Da li na žalost ili na sreću, ali ne poznaju oni splitskog gradonačelnika koji ima nameru sve da ih nadmaši - na Marjanu, na mestu gde je nekad pisalo "Tito" podići će on, o svom trošku, najviši kip Hrista na svetu. Kako sad stvari stoje, moraće da bude visok minimum 38 metara, a poznajući megalomanske aspiracije splitkog gradonačelnika, možda to bude Isus od 46 metara, da je viši i od Saborne crkve u Beogradu. Nadam se da jadnom Isusu neće produžavati glavu pa da ispadne kao konjska, kao što je knez Miloš produžavao krst. Doduše, ako je verovati novinama, biće to "lijepi Krist" od 39 metara. Džinovski kipovi Isusa Hrista nisu nikakva retkost u svetu, ima ih posvuda, oko dvadesetak: u Lisabonu (28 metara), Havani (20 metara), Arkanzasu (20 metara), Vijetnamu (32 metra)...
Da hrvatska priča nikad ne može da prođe bez srpske, kao i obrnuto, pokazuje najavljena izgradnja krsta u Nišu. Do 2013. godine, kad se u svetu obeležava 1.700 godina od Milanskog edikta kojim je rimski car Konstantin priznao hrišćanstvo kao državnu religiju, na brdu Vinik biće postavljen pravoslavni krst visok 80 metara(!). Sa tog brda vidi se celi Niš, kao što je to brdo vidljivo sa svakog mesta u Nišu. Ovaj grad je inače rodni grad cara Konstantina. 
Možda oni i imaju neki konkretan razlog da podignu tu krstaču, ali - 80 metara! Mnoga mesta u Srbiji su u 19. veku imala krst u samom centru grada kao obeležje da su se najzad oslobodili Turaka, ali mi nije jasno otkud poslednjih godina ovakva poplava krstova širom Balkana, ne samo kod nas. U mom rodnom Kragujevcu, maltene odmah po Titovoj smrti vraćen je krst koji je bio u parkiću preko puta pošte i označavao centralno mesto u gradu, poput Terazijske česme u Beogradu. Koliko je šta daleko od centra, meri se od tih tačaka. Međutim, podignut je i veliki krst na samom ulazu u grad, koji Kragujevčani baš i ne vole. Što je mnogo, mnogo je. Ovaj prvi je samo ispravljanje istorije i vraćanje starih spomenika, ali ovaj novi, ogromni, uopšte im nije jasan, A pogotovo im nije bilo jasno od kojih para je sagrađen. Jedna moja drugarica kaže: "Kao ulaz za groblje!"
Krst pored Skoplja visok je 68 metara, na brdu Hum kraj Mostara 33 metra, pa ovaj kragujevački deluje kao malo dete sa samo 18 metara(!). Hteli su da prave krst i na ulazu u Užice, međutim, od toga nije bilo ništa. Bar niko ništa ne piše, ali se dobro sećam da se povela polemika zašto da grade krst kad bi te pare mogli da potroše mnogo pametnije, pogotovo u gradu u kome je visok stepen nezaposlenih.
I stvarno, kad god vidim Isusa ili krst sa jasnim ambicijama kurčenja, setim se Dositeja i njegove besede o tome da li da se naprave zvona na crkvi ili da se podigne škola.

Ispisi za fotografije:
1. Isus Hrist u Švjebođinu
2. Isus Hrist u Limi
3. Isus Hrist u Rio de Žaneiru
4. Krst na ulazu u Kragujevac
5. Krst na Vodnu, nadomak Skoplja

17 коментара:

  1. Meni je omiljena sentenca D. Obradovića: "Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce".

    ОдговориИзбриши
  2. Bravo za istrazivacki rad i tekst!

    A kada ugledam krst, velicine 5cm ili 500m, uvek se setim one recenice: "Da se sutra Isus ponovo pojavi medju nama, da li bi ga obradovalo sto oko vrata nosimo mesto njegovog udesa? Nisam siguran..."

    Opet, svako podizanje sve vecih i vecih simbola tumacim iskljucivo kao nedostatak vere u sopstvenu veru. I zato, samo neka nastave.

    Na ovom linku postoji jos jedna zanimljiva prica na temu Milosa Obrenovica i Hrama Svetog Save, odnosno Crkve Sv. Marka. Otkriva jos jedan Milosev zanimljiv zahvat....

    ОдговориИзбриши
  3. I sad link... :)

    http://www.malenovine.com/?p=3821

    ОдговориИзбриши
  4. Zverka, kao i uvek - pogađaš pravo u centar!

    Prešlicavanje, hvala ti za link. Super je, jedino što se Vozarović prikazuje malo podsmešljivo, a to baš i ne odgovara istorijskoj istini. Nije on poznat samo po postavljanju krsta i njegovom bojenju u crveno na mestu koje je pogrešno izabrano. Odavno planiram da napišem koju i o njemu, kao što sam o Vladanu Đorđeviću koji je maltene zaboravljen.

    ОдговориИзбриши
  5. Strpljivo cekam tekst! Iskreno, o Vozarevicu ne znam mnogo. Zato - cekam :)

    ОдговориИзбриши
  6. Kad odete u Gent prvo što vam upadne u oči je - ni manjeg grada - ni više katedrala i crkvi svih veličina, oblika i boja... Onda saznate da je u zlatno doba grada bio običaj da svako udruženje trgovaca i zanatlija (a bilo ih je koliko i zanimanja) gradi SVOJU crkvu. Naravno - nisu bili ništa religiozniji od drugih (renesansnih) Evropljana, ali su imali mali problem sa sujetom. Ništa što 300 godina zaborava ne može da popravi...

    ОдговориИзбриши
  7. Prešlicavanje, Gligorije Vozarović direktno je zaslužan za stvaranje Narodne biblioteke Srbije. U njegovoj kući (na mestu sadašnje OŠ "Kralj Petar Prvi") osnovao je prvo čitalište, slobodno se može reći da je bilo stecište intelektualaca tog doba. Takođe, o njegovom trošku je radila prva štamparija u Srbiji, iako je za direktora knez Miloš postavio nekog Nemca. Vozarović je prvi štampao Dositeja kod nas, obnovio je kult Svetog Save... Meni je najzanimljivije što je (valjda) jedini imao blizak odnos i sa Vukom i sa Jovanom Hadžićem, a poznato je koliko su se ova dvojica javno pljuvala.
    Makar jedna škola ili biblioteka, makar samo u Beogradu, zaslužila je da nosi njegovo ime, ali, eto...

    Miodraže, super ti je primer - "mali problem sa sujetom". :)

    ОдговориИзбриши
  8. stalno se Isus premerava u brojkama, pocev d broja onih lebova i riba, preko broja apostola itd. sto bi te biblijske brojke bile simbolicne a ove nase kojima se premeravaju trenuto nesto drugo. sta ga ynam. u Bibliji stalno ima brojki, cak se broje i stihovi, o stranicama da ne govorim. il su brojevi izgubili to kao magicno svojstvo. meni je uvek islo na nerve kad ti neko kaze e kakav si, sta je sve Isus uradio do svoje 30. tad volim da kazem da me nije briga jer je Buda do 30. presedeo ispod jednog drveta i nije mrdno iz svog dvorista

    ОдговориИзбриши
  9. nasJa, pravo da ti rečem - meni Buda nešto mnogo simpatičan.

    ОдговориИзбриши
  10. Анониман19. јул 2011. 16:57

    Uz svu dobru volju, ne umem da razumem takva obelezja jos manje 'takmicenja' u istim.
    Vera se nosi u sebi.
    Meni idu na zivce svi oni sto nose krstacu od pola kile oko vrata, sta time hoce da dokazu, pokazu?!

    ОдговориИзбриши
  11. Zelena, gledam pre neki dan na TV-u neke klince iz zatvora kojima su zamagljena lica, a govore kako su dilovali drogu. Između ostalog, nikad to "nisu radili na 'crveno slovo', i gazde su im govorile da tad nije dobro da se radi..." Kakvi pobožni hrišćani!

    ОдговориИзбриши
  12. Hah, ljudi u svemu hoće da se takmiče i da budu prvi... I upravo oni koji najvatrenije veruju da veruju, oni se i ponose tim grdosijama... I sve bi to smešno bilo gledati, da se najednom ne bi javilo pitanje: "Odakle im pare?" I zar nije više hrišćanski te pare dati gladnoj deci, ili za unapređenje naučnih ustanova, nego graditi takve betonske...
    Inače, zanimljiva tema za post, dopada mi se!

    ОдговориИзбриши
  13. Tea de Merso, dobro došla!
    Stvarno, zašto kao pravi hrišćani ne bi bili milosrdni a ne slavoljubivi?

    ОдговориИзбриши
  14. hm dokaz da tu nema vere da je to sve idelopoklonstvo, i kontrola nad narodnim masama ,bravo za masoneriju,ko razume, razumece

    ОдговориИзбриши