tag:blogger.com,1999:blog-75646262422450909322024-03-02T02:07:11.717+01:00Milja LukicMilja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.comBlogger235125tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-78554755409145634082018-11-26T03:54:00.002+01:002018-12-16T17:11:09.799+01:00Kako stoje stvari s poslom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiZRmZvHFNl9pY61X2IgMpbFQeX7ynNQFd1xKRQidSBllWPWJSLccEIOi5X3lPEwHBJl-31qF87ruwi2lfdHbvZp49-jT44d5OG6Brpxi4hNCDJgKotYWVdRW4xVBFH2h_Cd6nd8aAcGrJ/s1600/Kako+stoje+stvari+s+poslom.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="408" data-original-width="960" height="136" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiZRmZvHFNl9pY61X2IgMpbFQeX7ynNQFd1xKRQidSBllWPWJSLccEIOi5X3lPEwHBJl-31qF87ruwi2lfdHbvZp49-jT44d5OG6Brpxi4hNCDJgKotYWVdRW4xVBFH2h_Cd6nd8aAcGrJ/s320/Kako+stoje+stvari+s+poslom.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Ko prati šta radim, zna da od avgusta više ne izlazi Miljin kuvar. To, naravno, ne znači da Miljin kuvar više ne postoji, već samo da je promenio mesto izlaženja. Sad je u elektronskom formatu, odnosno, poslovanje je u potpunosti digitalno. Sve ću, malo po malo, premestiti na <a href="https://slovopres.com/kuvar/" target="_blank">sajt Miljin kuvar</a>.<br />
<br />
Zašto sam prestala da štampam Miljin kuvar? Zato što je za pet i po godina izlaženja, koliko ste ga sretali na kioscima svake poslednje srede u mesecu, uvek imao istu cenu - 39 dinara, a za tih pet i po godina papir je poskupeo čak tri puta. Samim tim, štampa je bila skuplja, i to ne samo zbog papira, mada je on najveća stavka u tom procesu. U odnosu na početnu računicu to je bio veliki namet. Od oglasa je novac bio diskutabilan - nekad ga ima, nekad nema. I nikad nisam mogla unapred da znam šta će se desiti.<br />
<br />
Tako je i prihod nekad bio bolji, nekad gori, a nekad sam bila i u minusu - većem ili manjem. I kad bih se s poslovanjem našla na nuli, smatrala sam da je to dobro. Čemu onda toliki rad? Skapavam isped kompa, oči su mi četvrtaste, dupe zalepljeno za stolicu... Za minus? Ili nulu, hajd' sad nek bude da je to - dobro.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6IW4GMhyudsPiSypBTtGkuJY2STITTOdDp-iVfaCslyoRNF9DNUzd_kag1aB04VsJ0U9g3i5xdkCA-X-jVaykH1V2JSY9XE0cOgBEUTjtaKiZWBjOa9i3MsGwVt9L5EfvK4Egrzpwblbs/s1600/Kako+stoje+stvari+s+poslom.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="960" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6IW4GMhyudsPiSypBTtGkuJY2STITTOdDp-iVfaCslyoRNF9DNUzd_kag1aB04VsJ0U9g3i5xdkCA-X-jVaykH1V2JSY9XE0cOgBEUTjtaKiZWBjOa9i3MsGwVt9L5EfvK4Egrzpwblbs/s320/Kako+stoje+stvari+s+poslom.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Ništa nisam mogla da planiram, sve je zavisilo ne samo od prodaje (koja je uglavnom bila stabilna). Štrecala sam se na svako poskupljenje papira, oglasi su bili ređi... Teška srca morala sam da donesem odluku koju sam donela. Poslovno je bila ispravna, ali mi je ipak bilo mnogo, mnogo žao.<br />
<br />
Nekad se nisam slagala s ljudima koji su govorili da budućnost štampe - ne postoji, sve će biti preko neta. Nije da sam u potpunosti promenila mišljenje, ali priznajem da je za izdanja poput mog to sigurno tačno.<br />
<br />
Knjige su sasvim druga priča.<br />
<br />
I tako sad opskrbljujem tri sajta. Pored <a href="https://slovopres.com/kuvar/" target="_blank">Miljinog kuvara</a>, tu su i <a href="https://slovopres.com/zdravlje/" target="_blank">Dobro zdravlje</a> i, naravno, <a href="https://slovopres.com/" target="_blank">SlovoPres</a>. Ima me i na pinterestu, <a href="https://www.pinterest.com/miljaluki/boards/" target="_blank">ovde</a>. Pride štampam knjige - za sada ih je 12. U planu za sledeću godinu je nekoliko novih izdanja, za jedno od njih sam u pregovorima s Amerikancima povodom otkupa autorskih prava.<br />
<br />
Lektorišem, prevodim... Svu administraciju radim sama. To mi najteže pada jer, kad sam počinjala, nisam bukvalno ništa znala. Na primer, nisam znala ni šta je otpremnica. Nešto se otprema, to je jasno, ali šta treba napisati na njoj? Znam da sredim knjigu, znam da pišem, sve što sam mislila da je najvažnije. Nije! Više se bavim procentima nego slovima.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFv311HmhKzE8jWRLAPuga503hInWaSwGcg_3fOFslU1il0qIJ38bnQiKcs6hVuwCAczrr9VtWupEGiae-8B-1jEc1NTmmpbMgr6VsxouydBSod0uj3D96wp51obAopBG1nPS6Izs6kIJQ/s1600/Kako+stoje+stvari+s+poslom.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="677" data-original-width="960" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFv311HmhKzE8jWRLAPuga503hInWaSwGcg_3fOFslU1il0qIJ38bnQiKcs6hVuwCAczrr9VtWupEGiae-8B-1jEc1NTmmpbMgr6VsxouydBSod0uj3D96wp51obAopBG1nPS6Izs6kIJQ/s320/Kako+stoje+stvari+s+poslom.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Mnogo ljudi me je zvalo telefon, mnogo njih mi je pisalo, i svi su bili u čudu: Zašto više nema Miljinog kuvara na kioscima? Hvala im svima, dirnuli su me u srce. Sad bih volela da svi oni pređu na drugu adresu, na sajt. Neki će preći, ali sve ove starije gospođe koje su me zvale, žalile su se da ne koriste kompjuter, a neke ga i nemaju. Zato imam novu publiku, koja je na net usmerena 100%. I od njih sam dobila mnogo poruka. I njima mnogo hvala!<br />
<br />
Kako god, nastavljam s radom, raspadam se od posla. Još jednom: tri sajta radi jedan čovek! Ne žalim se, to je moj izbor. Radim ono što znam i što volim, mada u proseku za dan napišem tekst i po. Veći mi je problem da smislim šta ću pisati nego samo pisanje. "Izmišljavam" svašta.<br />
<br />
Pa... Srećno mi bilo! <br />
<br />
<br />
<br /></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-15255249369648020682018-11-04T23:12:00.004+01:002018-11-04T23:14:15.692+01:00Romansa sa sarmom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="https://slovopres.com/romansa-sa-sarmom/" target="_blank">https://slovopres.com/romansa-sa-sarmom/ </a> </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-18119019715994028492018-11-01T03:12:00.003+01:002018-11-01T03:13:52.632+01:00Puškin i žene koje su mu obeležile život<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<a href="https://slovopres.com/puskin-i-zene-koje-su-mu-obelezile-zivot/">https://slovopres.com/puskin-i-zene-koje-su-mu-obelezile-zivot/</a></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-80274745746138539882018-10-16T23:09:00.001+02:002018-10-16T23:09:04.780+02:00Borko Josifovski: „Nepristojna ponuda” ministra Lončara<a href="http://slovopres.com/borko-josifovski-nepristojna-ponuda-ministra-loncara/">Borko Josifovski: „Nepristojna ponuda” ministra Lončara</a>Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-81968370338211949262018-09-14T13:11:00.001+02:002018-09-14T13:11:21.060+02:00Kolja Pejaković: Svako svoj put ima<a href="http://slovopres.com/kolja-pejakovic-svako-svoj-put-ima/">Kolja Pejaković: Svako svoj put ima</a>Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-21564624280273111172017-08-13T18:20:00.002+02:002017-08-13T18:20:29.683+02:00Priroda okom divljakuše<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh83jW1CMUV4UXT_teAEc_6tTBB9gQ7rx4TisTdLoidIBMxjNlTxtn30piykGyCave3R1t9ZMdfkwzVHDthUrhRPziLKkGaT2P3wHC91OhCniEI1LUH6kTj1oeFeB0JNX7rop0FeHFEXVTn/s1600/20799350_10211142213648486_4049183344754867981_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="384" data-original-width="720" height="170" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh83jW1CMUV4UXT_teAEc_6tTBB9gQ7rx4TisTdLoidIBMxjNlTxtn30piykGyCave3R1t9ZMdfkwzVHDthUrhRPziLKkGaT2P3wHC91OhCniEI1LUH6kTj1oeFeB0JNX7rop0FeHFEXVTn/s320/20799350_10211142213648486_4049183344754867981_n.jpg" width="320" /></a></div>
Okačila na svoj zid Radica ovu fotku i napisala:<br />
"Zato mene priroda videti neće.<br /> Aj sve ovo, još nema ni klozeta, vode. I kao sediš u prirodi i uživaš."<br />
<br />
Podsetilo me na drugu drugaricu, Marijanu, koja je s nekim prijateljima išla u Topčider na ceo dan uživanja, bar su njoj najavili da će biti tako. Pitam je kako se provela, a ona će:<br />
- Jao, priroda... Pa to je strašno. Onaj vazduh... Umalo da se onesvestim. Morala sam da legnem pod neki auspuh, da se malo povratim.<br />
<br />
Kod mene - obrnuto. Na insekte uopšte ne obraćam pažnju, pa valjda zato i oni ne obraćaju pažnju na mene. Vazduh me opija. U pogledu na zelenilo uživam. A tek ako sam na nekoj visini, pa s visine gledam na još veće visine i nizine - stvarno sam srećna. Mislim da jedino u takvim trenucima osećam potpunu sreću. Stvarno ne mogu da shvatim kako nekog tolika lepota ne oduševljava. I ne uzbuđuje.<br />
<br />
Kad su mi starija deca bila mala, u želji da ih zaljubim u prirodu, poslala sam ih s izviđačima na planinu. Mala digresija: ovo moderno izviđačko odlaženje na more uopšte ne računam u izviđaštvo - kad nemaš pravi dodir s prirodom, da se u njoj snalaziš i osetiš divljinu, odsustvo tekovina "civilizacije", nisi ni bio izviđač. I tako, odoše mi deca da taboruju na više od 1.200 metara nadmorske visine, da nauče da zapale vatru u prirodi, postave i sklope šator, snađu se za hranu, spavanje, šetaju, razlikuju otrovne od jestivih pečuraka, penju se i spuštaju... Utisci su im bili različiti. Mlađi se zarazio pirodom, bio je impresioniran, a stariji je prokomentarisao:<br />
- Ja sam gradski dečko. Bolje se osećam u bilo kom gradskom haustoru.<br />
<br />
Kad je došlo vreme za najmlađeg, poslala sam ga bez ikakvih očekivanja. Vratio se oduševljen prirodom, uz komentar:<br />
- Više volim more, ipak.<br />
<br />
Kako je to moguće? Nije da ne volim more, ali mi posle pet, maksimalno šest dana dosadi. Stalno gledaš u jedno te isto - plavo, plavo, plavo u nedogled. I ravno. Padnem u depresiju. I hoću da izumrem, ne da umrem nego da izumrem od dosade. U psihologiji je poznat termin "ravničarska depresija", i smatra se da su ljudi koji žive u ravnici skloniji samoubistvu jer stalno gledaju u jedno te isto, ravno i dosadno. Zar i more ne daje iste simptome? Jedino što je plavo, a ravnica je žuta ili zelena. Kakvo god da je, plavo, žuto ili zeleno - ravno nije po mom ukusu. Mojoj prirodi divljakuše to je doooosadno. Neinspirativno. Pustinja.<br />
<br />
Na visinama sam bolja osoba. Kako pređem 1.200 metara od nivoa mora, pretvaram se u najbolje izdanje Milje Lukić. Srce mi se popne do grla od uzbuđenja kad pogledam u planinske vrhove, staze i bogaze, reku koja hiči, pa još ako je divlja, sreći nema kraja. Rafting je car svih provoda!<br />
<br />
Posle bombardovanja 1999, tromesečnog sedenja u kući i dnevnog ritma diktiranog šizelama i smirelama (sirenama za početak i prestanak opasnosti), rešimo muž i ja da s najmlađim (bilo mu je tek tri godine) odemo nekud na odmor. Nikako da se dogovorimo - on bi na more, ja na planinu. Pita me:<br />
- Šta da radimo u toj nedođiji? Samo da znaš, ako je odmor, hoću da se odmaram.<br />
- Kako šta da radimo? Evo, ne moramo ništa, ali ćemo šetati. Pojma nemaš kako je lepa priroda.<br />
- I?<br />
- Kako "i"? Šetamo se po čistom vazduhu, gore, dole, kroz šumu... Uživamo. Ima na Durmitoru i jezera.<br />
- Mogu da se šetam i u Beogradu. Odem u Košutnjak, Topčider...<br />
- Nije to isto.<br />
- Kako nije? Šuma ovde, šuma tamo.<br />
Odemo najmlađi i ja na Durmitor, on ostane u Beogradu. Šetao se od kuće do kafića i nazad. Mi savladali sve vrhove i vratili se kao novi.<br />
<br />
Njegova ekipa svake godine ide na Zlatibor, zimi. Kad smo se još zabavljali, ja oduševljena krenem s njima. Naravno, oni kakvi su - nema skijanja, nema ni sankanja. Šetanje je ujutro od hotela do centra Zlatibora, do Dvojke. Tu sede do ručka, a neki tu i ručaju. Onda se vrate u sobe, da se odmore (naporno je sedeti i bistriti politiku u velikom društvu) i spreme za večeru i izlazak. Izlazak je Kod Đore: muzika, klopa, pričanje, igranje i, naravno, pijenje i napijanje. U zavisnosti od toga ko je u kakvom stanju, neki odlaze na spavanje, a neki, iako smo duboko zagazili u noć, idu u kockarnicu. Sutra sve Jovo nanovo. I kao - bili na planini.<br />
<br />
Jednoj od drugarica iz društva sin je rekao:<br />
- Lepo mi izgledaš kad kreneš na Zlatibor, a vratiš se ko sasušena mušmula.<br />
<br />
Super je u prirodi, ko je voli. </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-5021587565270752012017-06-25T02:00:00.000+02:002017-06-25T11:48:31.541+02:00S'Agapo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgh0LxfDcsW_k0pWVgjF1myFiw3cV7GQeA6gmBi7Vj_S38NZ51BchVSYRSJCBD4h1jXvTHNV9lu9rA3oGO_PheImI9HSjkLHlGWQQrWaiv7NkqtOt0bA9v0BJykvHQ5So8H4dVaH_exRdhS/s1600/Gr%25C4%258Dka+-+Krf.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="430" data-original-width="640" height="215" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgh0LxfDcsW_k0pWVgjF1myFiw3cV7GQeA6gmBi7Vj_S38NZ51BchVSYRSJCBD4h1jXvTHNV9lu9rA3oGO_PheImI9HSjkLHlGWQQrWaiv7NkqtOt0bA9v0BJykvHQ5So8H4dVaH_exRdhS/s320/Gr%25C4%258Dka+-+Krf.jpg" width="320" /></a></div>
Nije nikakva tajna da Srbi vole Grčku i Grke. Rekla bih da i oni vole nas, toliko puta su dokazali, ako izuzmem ono zviždanje na košarci. Mada, izbacili smo ih iz trke za medalje, pa nije ni čudo, iako su susJedi to shvatili kao podršku svom silasku s postolja. Nacionalni kompleks, šta da se radi.<br />
<br />
Već sam pisala kako je moj deda, prešavši Albaniju, dospeo na Krf sa svojih dva metra visine i manje od 50 kilograma težine, i kako ga nije spasila nikakva francuska pomoć (koju smo uredno isplatili, sve do poslednje pertle) niti neko čudo, već je pretekao zahvaljujući - Grkinjama. Seljankama s Krfa, obučenim u crno, s maramama na glavama, koje su živele skromno, ali im nije bilo teško da u korpama za izmrcvarene Srbe donesu neku lepinju, komad fete i masline. Da nije bilo njih, ne bi bilo nikoga iz naše porodice. U tom svetlu, običaj da se deda prekrsti, pa poljubi, pa tek onda zagrize fetu, uopšte nije neobičan. Nama, unucima, stoput je ponovio: "Od moji', niko nikad s Grci da se ne zamera!"<br />
<br />
I ne samo da se ne zameram, već mi je usadio duboko poštovanje i veliku ljubav prema tom narodu i zemlji. I pre nego što sam otišla u Grčku, volela sam je. Mislila sam, a mislim i sad - ako ikad ikome od Grka mogu da pomognem, punog srca ću pomoći, da se makar malo odužim za sve ono što su učinili za mog dedu, što su ga sa same ivice smrti vratili među žive. Takve stvari se ne zaboravljaju.<br />
<br />
Ima onih koji pričaju kako je ta ljubav, prava i jaka, samo zato što smo i jedni i drugi pravoslavci. Neviđena glupost. Pravoslavci su i Bugari, pa nekako s njima kroz istoriju nikako da budemo na istoj strani, nikako da se ispomažemo, naprotiv. Na jugu Srbije još se može čuti od starih "krvoločan ko Bugarin". Doduše, i "buni se ko Grk u apsu". <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/nEUdQVpGgzI/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/nEUdQVpGgzI?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Pesma "Ne ljuti mi se, oko moje" ili poznatija kao "Plavi bosiljče" govori o ljubavi. U Grčkoj je zovu i "srpska pesma". Naime, srpski vojnik, neki jadničak poput mog dede, iscrpljen, pola mrtav, pola živ, zaljubljuje se u Grkinju i očigledno su mu osećanja uzvraćena. Međutim, oporavljen, mora da ide dalje s vojskom i moli svoju ljubav da se ne ljuti na njega. Želi da je vidi, možda i posledni put, a ako se ne vrati, pretvoriće se u pticu i ponovo joj doći. Ova pesma je poput himne ljubavi i stradanja Grka i Srba.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHVW-ZD4r_YXC0TIlVg-tOwHV-RW4dR4YXCR0Ks38s012wEokOEcYPN0eIYkVFos05M6B3wDLv1BJTjn8dnWHcPE9x0nhK4kYlJRhJdRI7Ura982cfUzzk0PdbDhyawCLK2J8Qbt_0jwls/s1600/Gr%25C4%258Dka+-+Evia.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="533" data-original-width="800" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHVW-ZD4r_YXC0TIlVg-tOwHV-RW4dR4YXCR0Ks38s012wEokOEcYPN0eIYkVFos05M6B3wDLv1BJTjn8dnWHcPE9x0nhK4kYlJRhJdRI7Ura982cfUzzk0PdbDhyawCLK2J8Qbt_0jwls/s320/Gr%25C4%258Dka+-+Evia.jpg" width="320" /></a></div>
Da li je Grcima sve to na pameti kad kao turisti dođemo kod njih, ne znam, ali slutim da jeste. Istorijski su osvešćeni i mentalitet im je - dobar. Slični su nam, ali naravno bolji. U vreme najgorih sankcija, kad je bilo potrebno da dreždite ispred raznoraznih ambasada ne biste li dobili papirče na osnovu koga možete da izvadite gomilu ostalih kako biste se mrdnuli iz zemlje (sećate se, bili smo dežurni zlikovci kao nekad Indijanci - neka im je bogom prosto koliko su se ogrešili), rešila sam da nikud ne idem. Ni na kraj pameti mi nije padalo da se stavljam u ulogu prosjaka. To se nije odnosilo jedino na Grčku. Jedna moja drugarica je to lepa sročila: "Idem tamo gde me vole." Naravno, išla je u Grčku.<br />
<br />
I ne samo zbog toga - u Grčkoj je stvarno lepo. Dobri domaćini, lepo more, odlična hrana, ima šta da se vidi... Što se cena tiče, bez obzira na to što je nama sve skupo, ipak u Grčkoj može da se letuje za stvarno male pare, a da se ne pravi salata od paradajza na plaži. Može i za velike pare. Grčka ima sve, ne samo more. Odnosno - mora. I ostrva. I plaže svih vrsta. I mir i gužvu, šta ko voli. Najvažnije je da ima Grke.<br />
<br />
Kako nisam neki ljubitelj mora i ne mogu da provedem duže od dve nedelje gledajući u jednu te istu beskrajnu plavu pučinu a da ne skviknem od dosade, začuđujuće je da jedino u Grčkoj zaželim da ostanem koji dan duže. Kad dođe vreme da se krene kući, meni žao. Rekoh već da Grčka nije samo more.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/UhDgpXWkFHE/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/UhDgpXWkFHE?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
Pre nešto jače od godinu dana, na putu za Vranje, dve drugarice i ja stajemo kod Predejana. Tražimo parking. Spazimo slobodno mesto, ali... Parkirao čovek kola zauzevši dva mesta. Počnemo mi da grakćemo: kreten, idiot, đubre, smrad... Kad, u neko doba spazim registraciju. Grčka. A, pa to bitno menja situaciju. Kažem drugaricama: "Nema veze. Sigurno je umoran. Mislite da bi ovako stao da je sve u redu? Jadan, ko zna u kakvom je stanju bio." One se promptno složile. Objektivne smo, nema šta.<br />
<br />
Nedavno su Grci imali neku promociju, a možda i nisu, nego se predstavljalo neko kulturno-umetničko društvo, možda i neka muzička grupa, a nije ni važno. Šta god da je bilo, bilo je nasred Trga republike, kuda je trebalo da prođem posle bezveznog sastanka koji me je doveo u isto takvo raspoloženje. Na prve zvuke grčke muzike malo sam se odobrovoljila. Onda vidim grčku nošnju, pa mi bilo nešto lepo. Na idiotski sastanak sam već i zaboravila kad su ljudi počeli da igraju. Stanem malo sa strane, i vidim na ovalima naizmenično poređane redove kockica fete i maslina. Setim se dede, srce mi poskoči i stvori mi se knedla u grlu. Feta i masline! Grčka! Volim je, nego šta!<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/RsYcGdhfptU/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/RsYcGdhfptU?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br /></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-90606018827977207752017-06-03T02:19:00.000+02:002017-06-03T10:41:18.302+02:00Turbo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-8cBFrIY5Z1ljYt2p12nala9c0vxUvY6icWjNNxalzSPeyhnh9P797hw8cpKP2QK4UjUQWvQXSILyXoiGSmeTvzd2oyez_UScUYHq3UQOY_ZyzKdGAgO7vKAXYS-lm2YlX3E5UYyWT5x1/s1600/spo1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="351" data-original-width="520" height="216" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-8cBFrIY5Z1ljYt2p12nala9c0vxUvY6icWjNNxalzSPeyhnh9P797hw8cpKP2QK4UjUQWvQXSILyXoiGSmeTvzd2oyez_UScUYHq3UQOY_ZyzKdGAgO7vKAXYS-lm2YlX3E5UYyWT5x1/s320/spo1.jpg" width="320" /></a></div>
Oduvek sam imala sklonost ka neobičnim, skoro neverovatnim događajima. Ne da slušam o njima već da mi se dešavaju u stvarnom životu.<br />
<br />
Daleke 1984. radila sam u alternativnom pozorištu i knjižari Magaza. Ljuba Tadić i Snežana Nikšić vodili su Magazu, ali sam nekako kontakt imala samo s Ljubom.<br />
<br />
Te nedelje radila sam popodne. U ponedeljak rano ujutro, čim sam odvela decu u jasle i vrtić, krenem kod Elvire koja je tad stanovala na Petlovom brdu i imala mašinu za šivenje, sa hrpom materijala. Plan je bio da šijemo koliko možemo, vratim se kući da sve to ostavim i odem na posao. Međutim... Međutim, Sava je poplavila za to prepodne toliko da se nije moglo pored Ade, autobus je išao okolo-naokolo i naravno kroz neverovatnu gužvu, pa sam sa skoro sat vremena zakašnjenja, sa sve kesama kao neka švercerka, došla na posao.<br />
Gleda me Ljuba, kaže:<br />
- Pa, dobro, na šta ovo liči? Koliko to kasnite?<br />
- Izvinjavam se. Znam da kasnim, ali poplava je oko Ade i Sajma, nisam mogla da se vratim s Petlovog brda na vreme. Putovala sam više od tri sata.<br />
- Kakva poplava? O čemu to pričate?<br />
Gleda me prilično namrgođeno.<br />
<br />
Sutradan dolazim na vreme na posao, a Ljuba će:<br />
- Miljo, dušo, izvinite. Gledao sam vesti, čitao novine, stvarno juče bila - poplava. Bože, kakav užas!<br />
<br />
U sredu sam krenula na vreme na posao. Stanovali smo u Džordža Vašingtona, i išla sam tramvajem dvojkom do Kalemegdana, pa onda peške do Magaze u Knez Mihajlovoj. Idem ja tako tramvajem, i na krivini, kad je tramvaj skrenuo iz Dušanove u Parisku, maltene stigao do stanice na Kalemegdanu, jedinica ispred nas se - prevrne. Haos! Mi svi izađemo iz dvojke, počnemo da pomažemo ljudima da se iskobeljaju iz tramvaja, neki vrište... Ostanem ja tu s jednom ženom koja je očigledno bila u šoku i s malim mlazom krvi koji joj curi po licu, neznano iz koje povrede na glavi. Pridržavam je, smirujem, vidim da će pasti. Dolazi Hitna pomoć, ali ona nije prioritet. Ostala sam uz nju dok je nisam predala lekaru u ruke.<br />
Žurim na posao, opet kasnim skoro sat vremena, opet Ljuba:<br />
- Pa, dobro, na šta ovo liči? Koliko to kasnite?<br />
- Izvinjavam se. Znam da kasnim, ali tramvaj ispred mog se prevrnuo.<br />
- Kakav tramvaj, kakvo prevrtanje? O čemu to pričate?<br />
Opet me gleda prilično namrgođeno, ali i kao da mu se glava pretvorila u jedan veliki upitnik.<br />
<br />
Sutradan dolazim na vreme na posao, a Ljuba će:<br />
- Miljo, dušo, izvinite. Gledao sam vesti, čitao novine, stvarno se juče tramvaj - prevrnuo. Bože, kakav užas!<br />
<br />
U petak opet kasnim, opet skoro sat vremena. Opet Ljuba:<br />
- Pa, dobro, na šta ovo liči? Koliko to kasnite?<br />
- Izvinjavam se. Znam da kasnim, ali...<br />
Taman ja da ispričam još jednu neverovatnu epizodu iz svog života, a Ljuba me prekida, sav usplahiren:<br />
- Uopšte me ne zanima, nisam radoznao! I verujem Vam, sve Vam verujem! Unapred!<br />
Ovaj put me gleda skoro uplašeno, a glava mu izgleda kao ogroman upitnik.<br />
<br />
Pod pretnjom smrću ne bih mogla da se setim šta se desilo tog petka. Ali da je bilo nešto neobično, skoro neverovatno i svakako dramatično - to je sigurno.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhp_fGGWjwDfyvJIsRsz0FRWGKcKJIonfSYYVes9hKeH7YGaeEjQBXIod8jj9FnDu_z5XSWpNyrzPOv1zsJZWwbW0Fs1FgTUWw3JnRfHPtZsAqk_b4GtjMsFnmBQpbIUrirzouao3HUKtZN/s1600/phone-theft.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="485" data-original-width="730" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhp_fGGWjwDfyvJIsRsz0FRWGKcKJIonfSYYVes9hKeH7YGaeEjQBXIod8jj9FnDu_z5XSWpNyrzPOv1zsJZWwbW0Fs1FgTUWw3JnRfHPtZsAqk_b4GtjMsFnmBQpbIUrirzouao3HUKtZN/s320/phone-theft.jpg" width="320" /></a></div>
Otprilike kao te nedelje odigravali su se događaji i poslednjih desetak dana. Prvo me je na pešačkom prelazu udario ni manje ni više nego - kamion, i to ogroman, točak mu je visine skoro do mog ramena, pa sam tako sva sluđena otišla za Kragujevac, pa tamo u Hitnu, oni me poslali u Urgentni, tu mi stavili kragnu, dodatno mi ukrali i telefon...<br />
<br />
Krađa telefona je tragikomična. Kradljivac lepo stavio svoju fotku na viber. On je - ja. Na svu sreću, bio je genijalno glup jer sam na sve mreže i glasila postavila tu njegovu fotku, pa su se javili silni ljudi koji su ga prepoznali. Uz pomoć drugarice brže smo ga locirale nego policija.<br />
<br />
Pisali mi ljudi: Šta te briga za telefon, kupićeš novi; ma, jebeš telefon; da l' je moguće da ganjaš telefon, a udario te kamion; batali telefon, ima važnijih stvari...<br />
<br />
Nije što sam telefon tek počela da otplaćujem, već što mi je u telefonu - sve! Namestila sam i sve tri imejl-adrese, bez lozinke, da ne gubim vreme... Divota! Kad sam došla kući, ja na komp, a tamo - nema nijednog mejla od 4. maja. Kao da punih 15 dana nisam primila nijedan mejl, a na dnevnom nivou dobijem oko dvadesetak u proseku. Ko mi je pisao, pisao je, ja o tome pojma nemam. Koliko je to važno za posao ne treba ni pričati.<br />
<br />
A ovaj bliski susret s kamionom, to ću tek videti šta će se dešavati. Naravno, očekujem neke dogodovštine dostojne Riplija. Kako i ne bih kad mi se život odvija turbo tempom.<br />
<br />
Inače, prijatelji me već deru od zajebancije - malo te udario kamion, ali dobro, ništa mu ne fali. </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-69330922889313533102017-02-24T03:40:00.000+01:002017-02-24T03:49:15.349+01:00Ide Mile, gori mu cigara<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<d allowfullscreen="" class="giphy-embed" frameborder="0" height="394" iframe="" src="//giphy.com/embed/uHpvg1FOgSXKw" width="480"></d><br />
<iframe allowfullscreen="" class="giphy-embed" frameborder="0" height="394" src="//giphy.com/embed/uHpvg1FOgSXKw?html5=true" width="480"></iframe><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div data-contents="true">
<div class="" data-block="true" data-editor="beccl" data-offset-key="5ts2-0-0">
<div class="_1mf _1mj" data-offset-key="5ts2-0-0">
<span data-offset-key="5ts2-0-0"><span data-text="true">Kampanja protiv pušača sve je gora. Da se zabrani pušenje ovde i onde i tamo i 'vamo, to je u redu, ali predstavljati pušače kao đavole... Preteraše ga! Nisam neka cvećka, ali Sotona sigurno nisam.</span></span><br />
<br />
Pre nekoliko godina stojim na autobuskoj stanici kod Doma omladine, čekam autobus, i po narodnom verovanju da autobus dođe čim zapališ cigaretu, zapalim i ja. Posle nekoliko dimova gospođa pored mene, prilično histerično, kaže mi: "Zar ne vidite da sam ovde s detetom! Odmah ugasite cigaretu!" Kakva sam bezobrazna, naravno da nisam bacila cigaretu, već sam uvukla novi dim i ispuštala ga polako, s uživanjem, ne obraćajući pažnju na nju. Ni na dete, naravno. Nek se sklone ako im toliko smeta, to je bilo pušenje na ulici, nije u zatvorenom prostoru, pa da me optuže za kriminalne aktivnosti. Po ovogodišnjem sloganu Nacionalnog dana bez duvanskog dima <i>Odrasli puše i mene guše </i>(31. 1. 2017), ispada da su pušači neki teški kriminalci koji udaraju tamo gde je najtanje - u decu. Kao ja tog dana čekajući autobus.</div>
</div>
</div>
<br />
Skoro svi oko mene prestali su da puše - većina drugarica, muž, neki poslovni saradnici s kojima sam svojevremeno ispijala silne kafe uz obaveznu cigaretu, a sad mi zakazuju sastanke na mestima gde je <i>No smoking</i>... Ranije su nam sastanci trajali po sat-dva, sad sve završimo za dvadesetak minuta. Od tog <i>No smoking!</i> smaranja, ovo je jedina vajda.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJl1lGfqMlWC11J4q7CVk8FDcuNPpeDWnV9eeSqjD34cEV0esdn-DVf0WifpffLAzAGU1PS5ljR-7aVxXkw-FA7aU3p1hFRrws0wbfp81clAE8gx-VNsnuWDDXDvbYbuHC9vp84cMOrh60/s1600/16487447_1206941809343418_225659898860016453_o.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJl1lGfqMlWC11J4q7CVk8FDcuNPpeDWnV9eeSqjD34cEV0esdn-DVf0WifpffLAzAGU1PS5ljR-7aVxXkw-FA7aU3p1hFRrws0wbfp81clAE8gx-VNsnuWDDXDvbYbuHC9vp84cMOrh60/s320/16487447_1206941809343418_225659898860016453_o.jpg" width="226" /></a></div>
<br />
Od svih, ipak, najgori su bivši pušači. Poput mog muža, na primer. Nekad se dimio kao kafanska furuna. Ne znam ni sama koliko je cigareta pušio dnevno, mada je bolje meriti na paklice. Čak i meni, strastvenom pušaču, njegov tempo bio je nedostižan. A onda je 2005. imao probleme sa srcem. Dok se majao po lekarima, kako-tako je živeo, odnosno pušio, uobičajenim ritmom. Pričali su mu i lekari i svi ostali kako bi trebalo da se malo smiri: no-no kafane, izlasci... i pogotovo no-no-no-no pušenje. Ništa od toga on nije čuo. Ako ćemo pravo, te savete ponavljaju kao pokvarena ploča. Kao da su jednom snimili, pa samo puštaju jednu te istu traku za sve prilike, odnosno bolesti. Zaboravih da pomenem onaj zlata vredan savet: oslobodite se stresa! Ma, odma' ću. Evo, ovog trenutka prestajem da se nerviram, rekao mi je lekar.<br />
<br />
Međutim, onog trena kad su mu rekli da mora na operaciju, na o-p-e-r-a-c-i-j-u, bacio je cigarete. Izašli smo iz ordinacije, izvadio je paklicu iz džepa, bacio je u đubre, tražio mi još dve njegove paklice koje su bile kod mene u tašni, dam mu, on i njih baci. <br />
- Šta to radiš, 'leba ti?<br />
Treba li reći da sam ga u tom trenutku mrzela! Ni na kraj pameti mu nije palo da svoje cigarete ostavi meni. Ne, on je bio uveren da ću sad i ja prestati s pušenjem. Kakva sam naopaka, tek tad sam počela da pušim. Gde sam ja, tu se dimi. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoZ-mwfKj_ca3ZCeW1T702tY7_5QVIaK0SSXHuVEFzBhyypoNFXh_TXFbEEKgoE0LAeaTx16zmjX71hI710ROTrzYKedLLZXiAZ1lb2XcVXKRm7VQBcnW4AxJXNyAfswvfGQASTGEsNun8/s1600/1270504730357615390no+smoking.svg.hi.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="157" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoZ-mwfKj_ca3ZCeW1T702tY7_5QVIaK0SSXHuVEFzBhyypoNFXh_TXFbEEKgoE0LAeaTx16zmjX71hI710ROTrzYKedLLZXiAZ1lb2XcVXKRm7VQBcnW4AxJXNyAfswvfGQASTGEsNun8/s320/1270504730357615390no+smoking.svg.hi.png" width="320" /></a></div>
Tako je on ostavio cigarete. I ne samo što je ostavio, nego je sad najveći lobista <i>No smoking!</i> svetske kampanje. Preko zime, kad ne možemo da držimo sve otvoreno i da se luftiramo neprestano, ulazim u kupatilo, penjem se na kadu, jedna noga na jednom zidu, druga na drugom, onom tanjem, pribijenom uza zid, ja uspravljena, u nivou glave mi otvoreno prozorče, i tamo duvam. I još mlatim cigaretom gore-dole, da ne dimi mnogo. Ko je pušio u školskom toaletu, zna o čemu pričam.<br />
<br />
Eto, tako pušim u toplom porodičnom gnezdu. Svaku zapaljenu cigaretu prati tekst: "Ma, nosi se. Ima da pušim!", a kad je gasim: "Ma, nosi se. Ima da pušim!"<br />
<br />
Kod ljudi kod kojih se ne puši retko idem, a i kad odem, ponašam se kao i prema onima koji zahtevaju izuvanje kad im ulaziš u kuću - kao prema seljoberima. Izuzetak su samo oni s malom decom.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC_L0zx0iaKscGoADU4LozRYVvWECeu31KfcGB6i8FjCYCqaUih8wyhMoJ0GuGYnB7xpdxdVbblqUtslmXEQA8rUW_oIE42hlHWvFKpnbg0HbSLusNIHH1QLDXWxmlqHPAZb3QH3at9dNe/s1600/pusenje.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC_L0zx0iaKscGoADU4LozRYVvWECeu31KfcGB6i8FjCYCqaUih8wyhMoJ0GuGYnB7xpdxdVbblqUtslmXEQA8rUW_oIE42hlHWvFKpnbg0HbSLusNIHH1QLDXWxmlqHPAZb3QH3at9dNe/s320/pusenje.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Nije da nisam razmišljala da prekinem s pušenjem. U nekoliko navrata i nisam pušila, jednom čak godinu i po dana. Povremeno, u proseku na dve godine, donosim odluku kako ću od tamo nekog ponedeljka prestati. Ništa se ne desi da bih "morala" da zapalim, već obično bude neka zabrana, ili neko lupetanje kako je duvan u rangu najsmrtonosnije droge, a pušači su kriminalci. E, tad lepo sednem i zapalim cigaretu. I pušim baš onako od meraka.<br />
<br />
Dok sam radila u školi, bila je ko zna koja po redu akcija <i>No smoking!</i>, prikazivali su neki horor film s razorenim plućima od duvana. Možda to i jesu duvanska pluća, ali pre bih rekla da su koristili foto-šop ili snimali neku crkotinu. Deca ono gledaju, naravno s gađenjem, a ja se gledam s koleginicama, dogovaramo se kojim ćemo redom izlaziti napolje i duvaniti. Deca i ne treba da puše, a odrasli nek sami odluče da li će ili neće pušiti.<br />
<br />
Nek mi niko ne preti, zbog pretnji neću prestati. Kad se potrefi da u taj ponedeljak kad ja "prestajem da pušim" na TV ili u novinama ne bude nikakve pretnje ili kvalifikacije pušača kao najgorih zlotvora, možda stvarno i prestanem da pušim.<br />
<br />
Do tada, zapevajmo:<br />
"Ide Mile lajkovačkom prugom<br />
(...)<br />
Ide Mile, gori mu cigara..."</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-59257216242182332062016-10-16T06:21:00.001+02:002016-10-16T13:02:17.300+02:00Avanture nevaljalog Nobela<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/PYF8Y47qZQY/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/PYF8Y47qZQY?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody _1n4g">Za ovaj post me je inspirisala halabuka oko dodele Nobelove nagrade Bobu Dilanu, ali posredno, preko komentara na FB status moje drugarice Radice Milovanović. Gdin Dilan je skoro pa kolateralna šteta jer poslednjih nekoliko dana, od trenutka kako je dobio Nobela, svi imaju nešto da kažu o Dilanu, makar da ga spomenu kad su tema književnost, nagrade... imali-nemali veze s njim.</span></span><br />
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody _1n4g"><br /></span></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/xrrsAuzI0hU/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/xrrsAuzI0hU?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody _1n4g"><br /></span></span>
<br />
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody _1n4g">Možete da pomenete i Vuka Karadžića, ispašće da i on ima veze s Bobom Dilanom i, naravno, s Nobelovom nagradom. </span></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/GIo_FKk_3J4/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/GIo_FKk_3J4?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody _1n4g">Napisa Radica sledeće:</span></span><br />
"Malo sam manijak za čitanje knjiga. Priznajem.<br />
Čitam sve, kupujem knjige, skupljam ih, onako sva srećna što neku knjigu najzad imam.<br />
Decenijama sam pokušavala da pročitam 'Sto godina samoće'. Nije mi išlo
nikako. Kad sam pre nekoliko godina ponovo pokušala, nisam mogla da prestanem
sa čitanjem. Danas mislim da je to jedna od najboljih pročitanih knjiga u
mom životu. <br />
Sada pokušavam iz trećeg puta da pročitam 'Avanture nevaljale devojčice'. Prvi put sam pokušala pre desetak godina. Nije<span class="text_exposed_show"> išlo. Stigla sam do pola, rešena da je pročitam il' crknem. Ne ide mi ni dalje. <br /> Pitam se koliko je Nobelova nagrada u stvari reper da nešto vredi.<br /> Ljudi, šta se vama toliko dopalo u ovoj knjizi? <br /> Mislim, možda me spiči kraj knjige, al' udavi, brate bože."</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/UtWhioqshtw/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/UtWhioqshtw?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<span class="text_exposed_show">Komentari su bili interesantni. Pored ocene konkretne knjige; vrednovanja drugih knjiga - šta je kome odvratno i nisu mogli da pročitaju, a knjiga je "značajna"; vrednovanja uopšte; i, pogađate, o Bobu Dilanu i Nobelovoj nagradi. </span><br />
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/BfHLYIms97A/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/BfHLYIms97A?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<span class="text_exposed_show">Iščitala ja sve to, bilo je zanimljivo, ali sam se javila tek kad me je Radica prozvala: </span><br />
<span class="text_exposed_show">" Miljo, </span><span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody">volela bih da čujem tvoje mišljenje. Pre neki dan si pisala o ovoj nagradi."</span></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/sK55SOxgTOA/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/sK55SOxgTOA?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody">Odgovorim: </span></span><br />
<span data-ft="{"tn":"K"}"><span class="UFICommentBody _1n4g">"'Avanture nevaljale devojčice' - prvoklasna literatura! <br />Od njegovih knjiga favoriti su mi 'Razgovor u katedrali' i 'Pohvala pomajci'. <br />Ljosa je intelektualan i čulan (da, čulan!), njegova literatura nije ni ljubavna ni erotska. Samo se treba prepustiti
i on te uvede u duboke dubine, iako mu je fabula često bizarna. Pa i to
je umetnost, da u 'providnoj priči' uspeš da čeprkaš po mozgu,
hormonima i srcu (tim redosledom).<br />Što se vrednovanja književnog dela i umetnosti uopšte tiče, Kant je to najbolje sročio. <br />A
Nobelova nagrada? Jasno je kao dan da je Murakami neće dobiti jer, da
je bilo volje, dobio bi je kad je prvi put bio nominovan. Samim tim,
zadovoljna sam izborom Dilana jer on jeste književnik, i to dobar. Kao
što je bio i Džim Morison."</span></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/u-Y3KfJs6T0/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/u-Y3KfJs6T0?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Na nekim drugim mestima ljudi su postavljali ogorčene statuse "zašto Dilan, a ne Murakami", neki drugi su oduševljeni jer je "uvek bio angažovan i buntovnik"...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/Fqi9BNl1OhA/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/Fqi9BNl1OhA?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Iako mislim da je Nobelova nagrada diskreditovala samu sebe odlazeći u ruke kojekakvim njuškama "zaslužnim za mir" (kao da vuka nagradiš za čuvanje ovaca), ipak je najprestižnija. Godinama mi već nije jasno po kom principu se dodeljuje za književnost, a možda ne mogu da uhvatim nit jer za neke autore nisam ni čula, a kamoli ih čitala. Tek kad dobiju nagradu, svi navalimo ko mutavi da ih čitamo. Budući da mi nije poznata sva svetska književna produkcija, neću komentarisati, ali slutim da nije reč samo o književnom vrednovanju. Da jeste, jedan Tolstoj sigurno bi je dobio, a nije. Kao što je neće dobiti ni Murakami.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/3x3jUIoIVq8/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/3x3jUIoIVq8?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Ovde je ključno pitanje: Šta je književnost, ko se smatra književnikom? Ana Nort je u Njujork Tajmsu napisala da nagrada nije otišla u ruke književniku i da je književnost time izgubila, odnosno da književnost nije dobila nagradu. Moguće da ja tu nešto nisam ukapirala, moj engleski je slabašan, ali, ako sam shvatila suštinu - ništa gluplje nisam pročitala ovih dana.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/fYZZYxGyCKc/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/fYZZYxGyCKc?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
S tim u vezi, setih se razgovora s bivšom učenicom koja je trenutno glumica iako nije školovana za taj posao. Ona, onako nesigurna i suptilna, kakvi su ljudi koji se sličnim zanimanjima bave, kaže mi da shvata zašto je "školovani glumci" gledaju s nipodaštavanjem - uzima im hleb, oni su se mučili na akademiji, ona ništa... Tu je grubo prekinem i podsetim je na školske dane, kad sam im predavala o Disu: "Sećaš se, on nikako nije mogao da položi maturu. A znaš kakva je pesničina! Nije učio metriku, ali je osećao celim svojim bićem i mogao je i heksametar da izbaci iz taka iako ne bi znao kako se to zove. U pitanju je umetnost, nije to posao mašinskog inženjera ili knjigovođe."<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/7TbmP2vXeQs/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/7TbmP2vXeQs?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Kad sam upisivala fakultet, deda me je, razočaran mojim izborom, pitao: "I, šta ćeš biti kad završiš? Diplomirani svetski književnik?" Kao što slikar nije vredniji ako postane magistar ili doktor slikarstva (u, smrzla sam se, doktor!). Naivci odmah da se pobese ili makar da se pritvore s mogućnošću krivičnog gonjenja - diplomiranim slikarima otimaju hleb, nisu slikari, slikarstvo time gubi...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/YwSZvHqf9qM/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/YwSZvHqf9qM?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Književnici dragi, i Bob Dilan je književnik. I neki grafiti po beogradskim fasadama (i po drugim gradovima u svetu) takođe su književnost. I to dobra, ponekad i dubokoumna književnost. Etiketa "književnik" ne stiče se diplomom niti na bilo koji drugi način osim delom. A delo je - reč, bilo izgovorena, bilo napisana, bilo nacrtana, bilo otpevana.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/4dDV9vXVEbM/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/4dDV9vXVEbM?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Što se Dilanove "angažovanosti i buntovništva" tiče - smešno, bar <a href="http://miljalukic.blogspot.rs/2010/02/procitaj-knjigu-ne-obaziri-se-na-piscev.html" target="_blank">u odnosu na književnost</a>. Ako je zbog toga dobio nagradu za književnost (za književnost!), Nobelov komitet je načisto puk<span style="font-family: "calibri" , "sans-serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit;">ô</span>. </span><br />
<span style="font-family: "calibri" , "sans-serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/MGxjIBEZvx0/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/MGxjIBEZvx0?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Benedeto Kroče je lepo sročio: "Slika nije vrednija ako je na njoj general umesto običnog vojnika." Dakle, glavna caka nije u tome ŠTA je umetnik rekao već KAKO je to uradio.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/B_7x-1BxTAM/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/B_7x-1BxTAM?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Budući da niko sa sigurnošću ne može da kaže koja je kvaka za dobijanje Nobelove nagrade za književnost (geografska zastupljenost, promovisanje malih ili nepoznatih književnosti...), usudiću se da verujem kako je stvarno bitna - književnost. E, sad, što je neko višestruko talentovan pa je istovremeno i književnik i muzičar, kod mene mu je samo plus, ali izgleda da se to posmatra kao minus. Svako u svoj tor i tišina! Nema mešanja, svakom je nalepljena etiketa ko je i šta je, da se ne pogubimo u ovom mraku od života.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/refcQr9bGHY/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/refcQr9bGHY?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Opšte mišljenje, a pogotovo nagrade, ne moraju ništa da znače, i to je neka vrsta etikete: ovo je ocenjeno kao odlično, i to mora da ti se svidi jer, ako ti se ne svidi, ti si, čoveče - glup! Dobro, glupa sam za "Malog princa". I već pomenuti Tolstoj je bio glup glede Šekspira, napisao je traktat o besmislu u "Kralju Liru".<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/AHsPygiAPFU/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/AHsPygiAPFU?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Najgori su kvaziintelektualci koji cene samo "prave vrednosti". Plakali su kao kiša kad je umro Bouvi, sve utrkujući se ko će biti očajniji, da se slučajno ne zaboravi kako su i oni bili ožalošćeni. Ne sumnjam da su ga voleli i slušali, ali tolike naricaljke s lirskim elementima - da čoveku pozli. Za Šabana Bajramovića su se zainteresovali tek kad su mu džezeri odali počast pozivajući ga da s njima nastupa, posle i ostali. Svi su najednom bili zaljubljeni u njega. Dotle, Šaban je bio samo - šaban. Još gore - ciganski šaban. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/h2mabTnMHe8/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/h2mabTnMHe8?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
Ako ste pretendent na "ispravno vrednovanje", držite se Kantovog razmišljanja o estetici. Ipak, i tu postoji problem - morate da se udubite u ono što gledate, čitate, slušate... I da se prepustite, pa ćete znati pravilno da ocenite. Nažalost, tad se može desiti da upadnete u "pogrešno" društvo, kao primerak analize Molove "Psihologija kiča - umetnost sreće". To nikome ne odgovara, zar ne?<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/mYajHZ4QUVM/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/mYajHZ4QUVM?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<br /></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-52194685124534291912016-09-28T04:47:00.000+02:002016-09-28T13:32:48.144+02:00Iz vodičkih dana (kako lepe reči mogu da budu i bezobrazne)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguWCO8vO3hZFyJIOgMD6ftaCIPd_eWXpEu8WZ6t7DeZfAeYKVcesKX30Odm_zMcWNZmqxpEmmFgwhWSNUg0OmYvK3XMlerPKmBJczA7ewXvpsewDA2pOktTiPVT-lRKUI541y_O7ZSOs2y/s1600/12194594.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguWCO8vO3hZFyJIOgMD6ftaCIPd_eWXpEu8WZ6t7DeZfAeYKVcesKX30Odm_zMcWNZmqxpEmmFgwhWSNUg0OmYvK3XMlerPKmBJczA7ewXvpsewDA2pOktTiPVT-lRKUI541y_O7ZSOs2y/s1600/12194594.jpg" /></a></div>
<br />
U ruskom jeziku je naziv za ženski polni organ <i>пизда</i> ili <i>манда</i>. Prvu reč ne treba prevoditi, ista je i kod nas, mada je mi češće koristimo za karakternu osobinu, odnosno karakternu slabost, bolje reći - jad. Međutim, ova druga je češće u upotrebi, a nama je posebno zanimljiva jer imamo neretko prezime Mandić, nastalo od ženskog imena Manda, koje se danas retko daje devojčicama, ali je nekad bilo vrlo popularno.<br />
<br />
I bez velike mašte može se pretpostaviti kako Rusi reaguju na prezime Mandić, a tek na ime Manda... Kad sam bila turistički vodič u Yugotours-u prisustvovala sam i neprijatnostima i smejanju i smejuljenju i namigivanju i svačemu kad se neka devojka, ne znajući šta njeno pezime znači na ruskom, uljudno predstavi: "Mandić." Ruskinje još mogu da pokažu i sažaljenje, ali i one se uglavnom smeju, bez imalo ženske solidarnosti.<br />
<br />
Imam poznanicu u Moskvi koja se, jadna, preziva - Šupikova, što bi u prevodu bilo: Dupetić. Smešno je, ali ipak je nekako blaže nego da se preziva Pizdić ili Pičkić (u slobodnom prevodu). <br />
<br />
Kad god sam s grupom od 40 Rusa dolazila u Zagreb, nikad nisam bila sigurna šta će se tačno desiti, jedino sam znala da će se nešto desiti kad im lokalni vodič ispriča priču o Manduševcu, u strogom centru grada, izvoru na Trgu bana Jelačića. Legenda ide ovako: devojku po imenu Manda (tu Rusi počinju da se zgledaju, ako se već ne smeju grohotom) iznemogli vojnik zamolio je za malo vode, a ona je zagrebala po zemlji i voda je potekla, pa su tako i Manduševac i Zagreb dobili ime. Koliko puta sam čula: "Dala mu vode, nije nešto drugo, a-ha-ha-ha..." Smejanje je bilo obavezno, ponekad i toliko glasno da su se meštani samo zgledali i verovatno mislili: "Kakav nenormalan narod!" Blesavo je delovalo sa strane - vodič im pripoveda jednu lepu priču, a oni prolupali, previjaju se od smeha. I to njih 40.<br />
<br />
Manduševac nije bio ništa u odnosu na odlazak na Plitvice, pogotovo ako noće u Borju. Taj kamp (nekad bilo, valjda je i sada tako) ima kućice, male brvnare s punom udobnošću. Lepo izgledaju, pogotovo što se kućice zovu po lokalnim ženskim imenima: Joka, Ika, Jovanka... i obavezno - Manda. Mala napomena - nekad su u ovom kraju živeli Srbi, pa otud i ovakva imena; sad Srba ovde više nema, možda su i nazivi promenjeni (teško da je ostala kućica s imenom Jovanka, na primer). I ne samo da su kućice imale imena, sa sve tablom gde je velikim slovima ispisano kako se zove, nego su do kućica postojali i putokazi, takođe ispisani velikim slovima, da se lepo vidi, da se turisti ne izgube. Da li je neko od Rusa hteo u Mandu? Naravno - niko! Ako putujemo ruskim autobusom, jadni vozači, dok parkiraju autobus, stignu taman da uzmu preostali ključ i ne mogu ništa da biraju. Njima obično zapadne Manda. Tabla s imenom bude slomljena, čak i putokaz. Oni koji su bili u Mandi (čitaj: vozači) predmet su sprdnje do kraja putovanja. Vodiči, svi odreda, pa i ja, uvek se ponašaju profesionalno - bez smejanja. Profesionalno ne ulaze ni u Mandu - to je bila kućica predviđena za četiri osobe. Samo iz tog razloga, majkemi. <br />
<br />
A kako se na ruskom kaže muški polni organ? <i>Пенис</i> ili <i>хер</i> ili <i>хуй</i>. Najkorišćenija psovka je <i>Пошел на хуй</i> (prevod nije potreban). U vezi s ovim rečima nije bilo toliko anegdota, ali bilo je opasno izgovoriti i samo "hu", nedajbože. <br />
<br />
Da malo uozbiljim stvari, makar da oni koji uče ruski obogate rečnik. Ubedljivo najviše sinonima za te "bezobrazne" delove tela ima - zadnjica. U srpskom su sinonimi: dupe, stražnjica, šupak, guza... sa svim podvarijantama značenja.<br />
<br />
U ruskom za "debelo meso" imamo lingvistički švedski sto: <br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class=""><i>задница</i> - zadnjica, stražnjica;</span></span><br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class=""><i>зад</i> - dupe, zadnjica (bukvalno - ono što je pozadi);</span></span><br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class=""><i>ягодицы</i> - guzovi; </span></span><br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><i>попка</i> - dupe, ali samo dečje, mi nemamo adekvatan prevod za ovu reč - moglo bi "guza" samo uz kreveljenje, da se dočara kako se radi o detetu;</span></span><br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><i>батокс</i> - dupe (ponekad je sinonim za debelo parče mesa);</span></span><br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><i>шупик</i> - dupe, zadnjica, šupak (verovatno je isti koren, možda i iz staroslovenskog); ali češće se koristi u prenesenom značenju za nekog ko je prost ili glup, ili i jedno i drugo)</span></span><br />
<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><i>жопа</i> - podsmešljiv naziv za zadnjicu, ali i simpatičan; ponekad je nadimak punačkih momaka;</span></span><br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><br /></span></span>
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><i>ишак</i> - dupe, ali više kao augmentativ dupište; takođe i sinonim za reč </span></span><i>осёл</i> - magarac; koristi se i u značenju - <span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited">budala</span></span>, budaletina;<br />
<br />
i tako dalje, i tako dalje. Sigurno postoji još sinonima.<br />
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><br /></span></span>
<span class="short_text" id="result_box" lang="ru"><span class="alt-edited"><br /></span></span></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-13641556243711792722016-08-31T05:20:00.000+02:002016-08-31T05:20:27.844+02:00Novi Pavlik Morozov (akcija prijavljivanja komšije koji izdaje stan)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5bf_2tY3g6-V5qAIb4hadKUVRrdW1ErOddvVrLEVy4_Eca5jdym_wHqNSg_2niMFkaNmH5vg_QD8ud_6ezvBoDbvR1BhStA3lh4obGcAyNxOkIvkraFAHs11kY-OUSEyr9tUoWHM9LO59/s1600/Pavlik_Morozov_postage_stamp.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5bf_2tY3g6-V5qAIb4hadKUVRrdW1ErOddvVrLEVy4_Eca5jdym_wHqNSg_2niMFkaNmH5vg_QD8ud_6ezvBoDbvR1BhStA3lh4obGcAyNxOkIvkraFAHs11kY-OUSEyr9tUoWHM9LO59/s320/Pavlik_Morozov_postage_stamp.jpg" width="189" /></a></div>
Dok sam radila u školi, deca su verovatno prepisivala na mojim kontrolnim zadacima ko blesava, nisam tako revnosno ni gledala, ako zanemarimo da ni po prirodi nemam neke uhoditeljske sklonosti. Nije mi bilo ni važno jer sam uglavnom tačno znala kakvim znanjem ko raspolaže, što se pokazivalo na usmenom odgovaranju. Te "pismene" ocene bile su obavezne, pa su mogle da se poprave, ali i da se pokvare. Međutim, bile su mi izuzetno važne zbog dece koju nisam želela da ispitujem usmeno. Pre svega mislim na one s ograničenim sposobnostima. Ne radi se o učenju ili neučenju, jednostavno - takvo dete može da uči koliko hoće, opet nema pojma.<br />
<br />
Takav je bio i M. Kad se samo setim koliko smo se mučili s upravnim i neupravnim govorom, da jedno preoblikuje u drugo. Naučio je da rečenicu s upravnim govorom <i>Marko me pita: "Šta radiš?"</i> prebaci u neupravni govor <i>Marko me pita šta radim</i>. Naučio je i obratno, da iz neupravnog prebaci u upravni govor. Ja sva ponosna, eto, savladao je nešto iz gradiva, na sledećem testu imaće jedan siguran bod. Prošlo neko vreme, ja mu opet postavim isti zadatak, s drugom rečenicom, a on - ni makac. "Kako ne znaš, radio si to", a on meni: "Uh, pa to je prošlo, pitali ste me to i dobio sam ocenu." I sad ja njega moram da ispitujem usmeno ako slučajno na kontrolnom dobije keca! Unapred mi je muka, molim se da dobije kakvu-takvu dvojčicu, da ne maltretiram ni njega ni sebe.<br />
<br />
Počeo kontrolni, spazim da petlja oko ceduljica i ponadam se da će umeti da prepiše šta mu treba da dobije pozitivnu ocenu, i obostrano se spasemo usmenog horora. Krenem između redova, njemu leđima okrenuta, kao ne vidim da mulja, unapred srećna zbog njegovog "uspeha".<br />
<br />
Utom drugi učenik poče da me doziva: "Nastavnice, nastavnice...", ja brzo pritrčim da vidim šta je, kad me on presrete rečima, izgovorenim glasno: "M. prepisuje!" Čuo je ceo razred, i svi su na trenutak zastali s radom. Krv mi je jurnula u glavu od besa: "Kako smeš drugima da smetaš glasnim govorom?! Pusti druge da rade. Je l' tebe neko nešto pitao? Što se ne baviš svojim zadatkom nego ometaš druge?!" Imala sam želju da ga zgromim! Pomislila sam: "Kakva ćeš ti pizda biti kad odrasteš! Drukara, govnarčina, slabić..." Postao je policajac. Moglo se i pretpostaviti. A M. sam morala da ispitujem usmeno jer je dobio jedinicu. Nije moglo ni jedan plus, ni na mišiće.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG4EDvFuS-srmGwS4nGPNeElJlfs3JAnVV74OvxIZ3c65gw1Go6DGKJqsbrDWhNAS32051EfZ2q0Ys3R23viGtAwFWFmjSUoHy6ns__53iRKTno0jjULepBkNBw7oSeNRcYHpH1U49OL9-/s1600/Pavlik+Morozov+s+razredom.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG4EDvFuS-srmGwS4nGPNeElJlfs3JAnVV74OvxIZ3c65gw1Go6DGKJqsbrDWhNAS32051EfZ2q0Ys3R23viGtAwFWFmjSUoHy6ns__53iRKTno0jjULepBkNBw7oSeNRcYHpH1U49OL9-/s320/Pavlik+Morozov+s+razredom.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pavlik Morozov s razredom</td></tr>
</tbody></table>
Taj drugi učenik je po meri ove države uzoran građanin, divota jedna od podanika. Verovatno na takav profil računa vlast (čitaj: Poreska uprava) koja je štampala flajer s tekstom: "Neprijavljivanje prihoda je poreski prekršaj! Podnesi prijavu!", povodom izdavanja stanova i soba. Neverovatno liči na sovjetske propagandne letke iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka kad su "molili" građane da prijavljuju one koji su imali zalihe hrane u kući, odnosno nisu davali sve u kolhoz. I tad se desio Pavlik Morozov. Simbol zatiranja svega čovečnog u ljudima.<br />
<br />
Pavlik je dečak koji je s 12 godina, 1931, prijavio svog oca da sa seljacima priča o tome kako kolektivizacija i nije tako dobra. Otac je bio učesnik revolucije, komunista. Verovatno je lajao protiv vlasti, kao i svi normalni ljudi potpuno slobodno u okviru porodice. Nije mogao da pretpostavi da će ga rođeno dete prijaviti. Po školama, čak i u najmlađem uzrastu, deci su govorili da je njihova dužnost da prijave sve što nije u duhu komunizma, makar se radilo i o njihovima najrođenijima jer - šta je važnije od istine? Represivan Staljinov režim održavao se na strahu i opštoj špijunaži, gde je svako mogao da potkaže koga god hoće jer - šta je važnije od istine? Tako i naša država oličena u Poreskoj upravi radi ispravnu stvar jer - šta je važnije od istine? Pride, možda nekog ubede da će drukanjem uraditi dobro delo.<br />
<br />
Po prijavi Pavlika, njegov otac je osuđen na deset godina subirskog progonstva, a dečak je postao nacionalni junak. Štampane su marke s njegovim likom, škole su dobijale njegovo ime, podizali su mu spomenike... Posvećene su mi i neke pesme, bio je inspiracija za slike, komponovana je jedna opera heroju pioniru u čast. Da se čovek sledi od užasa!<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVA5I8ysASXiOJvFUdx9H-LbpJMpmLY8fPeYWOKgN6q1gW-rDOK9qLAKiY485LaM9cmAm_8WD590jFz6c4C7X28AeDG29GidN3spQBfZoZTvOdYNgEgbe3s9cLAV1o2gu3PDvSPZnaqbw0/s1600/Nikita+%25C4%258Cebakov%252C+1952..jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="250" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVA5I8ysASXiOJvFUdx9H-LbpJMpmLY8fPeYWOKgN6q1gW-rDOK9qLAKiY485LaM9cmAm_8WD590jFz6c4C7X28AeDG29GidN3spQBfZoZTvOdYNgEgbe3s9cLAV1o2gu3PDvSPZnaqbw0/s320/Nikita+%25C4%258Cebakov%252C+1952..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Pavlik Morozov</i>, Nikita Čebakov, 1952.</td></tr>
</tbody></table>
Manje je poznata kasnija sudbina Pavlika Morozova - vrlo brzo posle suđenja pronađen je mrtav, za ubistvo su optuženi deda i još neki rođaci koji su, naravno, streljani, a verovatnije je da se dečak ubio nesrećnim slučajem igrajući se pištoljem koji je dobio kao nagradu za svoje <i>herojstvo, </i>ljubav prema Staljinu i Komunističkoj partiji (koji su važniji od oca). Eto, to je slika <i>deteta-heroja</i> orvelovskog tipa. <i>Veliki brat</i> kod nas više nije ni književnost ni rijaliti s TV, polako će postati zbilja. Ako uspe ovo s <i>istinoljubivim </i>potkazivanjem, jurišnim korakom hrlimo u Orvelovu Okeaniju iz <i>1984</i>. </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com8tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-73592296839940422012016-07-17T21:16:00.000+02:002016-07-17T22:02:08.704+02:00Sprache zum Mitnehmen - jezik "za poneti"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimtxgyWF4hpq0gXC7-3iWzWLL3ltAdEpZ2WOZUer-4yRWf2mwymPjtrCOFlfHdg-PPue8x3zBx7gSyRBY7MEl7xlWEjaUHJVPaCyVcfxCGougxPP4dI94K6D3TZPG9Gb_nE9KI2MhKV2ZH/s1600/%25D0%25B8%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B5%25D0%25BA%25D1%2581.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimtxgyWF4hpq0gXC7-3iWzWLL3ltAdEpZ2WOZUer-4yRWf2mwymPjtrCOFlfHdg-PPue8x3zBx7gSyRBY7MEl7xlWEjaUHJVPaCyVcfxCGougxPP4dI94K6D3TZPG9Gb_nE9KI2MhKV2ZH/s1600/%25D0%25B8%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B5%25D0%25BA%25D1%2581.jpg" /></a></div>
<br />
Pre nekog vremena dobijem tekst <b>za lektorisanje</b> (ko ne razume - za lektorisati) s preporukama knjiga <b>za čitanje</b>
tokom leta. U stvari, bile su to preporuke za razne vrste odmora, pa su
preporuke bile podeljene na rubrike s uputstvima i savetima, a
poslednja rubrika zvala se: Za čitati. Pobogu! <br />
<br />
Sve
je počelo s "kafom za poneti", bukvalnim prevodom nemačkog <i>Kaffee zum
Mitnehmen</i> i engleskog <i>Coffee to go</i>. Istini za volju, konstrukcija je
original nemački model, u engleskom se češće koristi predlog + gerund (ono s "ing"
na kraju) koji se ionako prevodi kao glagolska imenica (što može i
bukvalno da se prevede na srpski).<br />
<br />
Sintagma "za poneti" verovatno je prvi put korišćena kao
simpatična šala. Više nije šala,
nikome ne smeta kad vidi tablu "Kafa za poneti" ispred kafića. Predlog +
glagol u srpskom jeziku nije uobičajena praksa, bar nije kad su tako
odvojeni. Uobičajeno je da se predlog ispred glagola stopi s njim i
dobijemo - novi glagol. Uzeću za primer ovaj predlog "za":<br />
za + vući
(zavući),<br />
za + pevati (zapevati),<br />
za + lutati (zalutati),<br />
za + voditi (zavoditi)...<br />
<br />
Uporedimo to s nemačkim:<br />
<span lang="de">zu - u, prema;</span><br />
<span lang="de">mit - sa; </span><br />
<span lang="de">nehmen - uzeti;</span><br />
<span lang="de"><span lang="de">mitnehmen - poneti.</span> </span><span class="short_text" id="result_box" lang="de"><span class=""></span></span><br />
<br />
<div>
Sad ćemo obratiti pažnju na <span lang="de"><span lang="de">mitnehmen i </span></span><span lang="de"><span lang="de">Mitnehmen. U čemu je razlika? Budući da pedantni Nemci</span></span> imenice pišu velikim slovom (da se slučajno ne pobrkaju vrste reči), a predlog zum (ovo "m" upućuje na dativ) ne može nikako ispred glagola, opet bi i bukvalno trebalo "glagol" prevesti kao imenicu. Nek je imenica glagolska, ali je - imenica!</div>
<br />
A
ako nam je potrebno "za" u značenju namene (što je slučaj s ovom
nesrećnom kafom), onda je bolje koristiti, što je našem jeziku uostalom i
prirođeno, glagolsku imenicu: za vuču (vučenje), za pevanje, za lutanje, za
vođenje... Koliko se "za poneti" uvuklo u jezik, kao buva u gaće, vidi
se i po tome što bi nam pravilna sintagma "kafa <b>za nošenje</b>" delovala u najmanju ruku čudno. <br />
<br />
Ipak, paraju uši ostali slučajevi sa "za":<br />
za očekivati (sve češće se čuje, a bolje je, i lakše, i lepše: <b>očekivano je</b>), <br />
za razmisliti (<b>za razmišljanje</b>, razmisliću, -ćeš, -će, -ćemo...), <br />
za poludeti (<b>poludeću</b>, -ćeš, -će, -ćemo...)...<br />
<br />
Novine
imaju svoj stil, publicistički, i trebalo bi da prate svakodnevni
govor, zato se ponekad namerno, svesno, pri zdravoj svesti i
koliko-toliko čistoj pameti
ogrešim o pravopis, i, kad god postoji
kolokvijalan a nepravilan izraz, u lekturi se pre opredelim za njega
nego za
ispravan. Tu nema mesta purizmu (slobodan prevod: jezičkom nacizmu). Ko zna - možda će upravo to što je danas pravopisno nepravilno već
sutra biti usvojeno kao pravilno. Sve te knjige koje propisuju
gramatičku i pravopisnu normu trebalo bi da se usklađuju sa svakodnevnim
govorom.<br />
<br />
A u svakodnevnom govoru - "nema šta nema".
Samo budala očekuje da svi govorimo kao da pišemo knjigu, ali nije u
tome kvaka. Svakodnevni govor unapređuje jezik jer ga "čisti" od svega
što se ne koristi i obogaćuje ga novim rečima i izrazima. Kvaka je u
tome što može i te kako da ga unakazi po principu "videla žaba da konja
potkivaju, pa i ona digla nogu". Neki se prave pametni, boluju od
dubokoumnih izraza... koji i ne smetaju toliko kad im je značenje
pravilno upotrebljeno, ali, nažalost, često nije. Da li vam zasmeta, na
primer - "najoptimalnije"? Možda je neko nekad upotrebio
"najoptimalnije" kao štos da kaže kako je nešto najbolje-najbolje,
međutim, omaklo se pa ostalo, a više nije štos. <b>"Optimalno</b>" znači: najbolje moguće.<br />
<br />
Jedva
sam naučila da ne prevrćem očima na kafu koja je "zum Mitnehmen" ili
"to go", ali ne mogu da se priviknem na knjige "za čitati" a da mi
stanje nije "za poludeti".<br />
<br />
*Neke jezičke nedoumice (u vezi s nemačkim i engleskim jezikom) razrešila mi je <a href="http://amarilisonline.com/" target="_blank">Dragana Amarilis</a>. Hvala!</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-45804072230822565162016-03-10T16:01:00.004+01:002016-03-10T17:13:06.443+01:00"Spektra" - 007 još jednom u akciji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCTeKIq3q0afbDOcO2DT2QDTyEfkX92pUetEKjJZQVauTLnRSfD73FPlwqp12ey7IpWTNPw9YvDFrxGmWOUrUYzj515n62EZQRrifjcBnQerBw5ILuTVXBqqfXu9qVbAnQ7Pm8g9uXW84G/s1600/th+3.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCTeKIq3q0afbDOcO2DT2QDTyEfkX92pUetEKjJZQVauTLnRSfD73FPlwqp12ey7IpWTNPw9YvDFrxGmWOUrUYzj515n62EZQRrifjcBnQerBw5ILuTVXBqqfXu9qVbAnQ7Pm8g9uXW84G/s1600/th+3.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Z</span>a sve postoji prvi put, pa ću tako i ja, izraziti neljubitelj a<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">v</span>antura a<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">g</span>enta <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">007, pisa<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">ti o poslednjem filmu iz serijala <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">-</span> "Spektri</span></span>". Izu<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">zev onog što je svima po<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">z</span>nato, <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">makar i da nijedan jedini film iz <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">o</span>ve serije nisu pogledali, znam i ja: Šon Koneri, razni drugi glumci, <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">glumice sve same lepotice, nekakva tehnička dostignuća<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">... i, naravno, <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">007</span> je uvek u pra<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">vu i </span>na kraju sve po<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">b</span>edi. Ne lezi<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">,</span> vraže, drugarica s kojom idem u pozorište, bioskop, na koncerte... <span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">moj</span>a B<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">u</span>ba, </span></span></span></span></span>o<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">b</span>ožava ovog engleskog džentlmena. </span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;">Pre nego što smo gledale film, obavestila me je da je prethodni film ove fra<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">n</span>šize<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">, u odnosu na ranije, imao veliku novotariju: dotakao se detinjstva 007, naravno t<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">u</span>ž</span>nog, </span>zatim,
dotakao se i nekih poroka besprekornog džentlmena - alkoholizma, pa i
malo nakrivljenog patriotizma. Nije mi do kraja objasnila, možda sam i
ja glupa da s<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">h</span>vatim u čemu se to tačno ogledalo, ali mi je njena primedba: "<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Z</span>naš, nisam navikla da Džemsa <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Bon</span>da doži<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">v</span>ljavam emotivno, samo fascinirano" nagovestila <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">o čemu se radi.</span> Stekla sam utisak da <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">liči na tinejdžerku koja obožava idola dok joj je poster na zidu, a onda, kad ga uživo upozna, i vidi da i on može da bude sli<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">n</span>av, da <span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">lu</span>peta</span>
ili je jednostavno nevaspitan, nađe se u čudu. Zato su Bubina
očekivanja od ovog filma bila presudna - da li da ga obožava i dalje ili
da dosadašnje obožavanje pripiše gresima nestašne i nezrele mladosti</span>. </span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_xvz14lmkOSiagUuvMNtataUC6cn8Sk4UCJf19txeu8j6QRk3x6CtNKjXBSI1Oq0VS2LDAZbI-QN-Wk3yMLtAU4svEbDF_gqMnvWA_MC1YxwFX-b4mbz52_7rWWQnUq6pyBrTkpLpUbqi/s1600/th+2.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_xvz14lmkOSiagUuvMNtataUC6cn8Sk4UCJf19txeu8j6QRk3x6CtNKjXBSI1Oq0VS2LDAZbI-QN-Wk3yMLtAU4svEbDF_gqMnvWA_MC1YxwFX-b4mbz52_7rWWQnUq6pyBrTkpLpUbqi/s1600/th+2.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">S</span>
Danijelom Krejgom započinje nova epoha 007, svi kažu. Meni je ovo bio
film kao i svaki drugi akcioni, s tim što su ponekad akcije sasvim
nepotrebne, nemaju dramaturško opravdanje, a ponekad su bile i nelogične
i prenapadne. Ali, dobro, šta <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">j</span>a z<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">n</span>am, valjda obožavaoci njegovog lika i dela to očekuju, valjda je to ono nešto što Džemsa Bonda, a<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">g</span>enta 007 čini<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"> takvim kakav jeste, kao neki znak raspoznavanja. </span>Št<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">o</span> bi se reklo - arhetip. </span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;">Borba između dobra i zla nije više borba između Zapada i Istoka, Amerike i Rusije... sad je neprijatelj "<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">z</span>li čika koji želi da vlada informacijama" a pri tom je neko ko ima veze s porodičnom istorijom. <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">T</span>o je bilo sasvim neuko postavljeno. Da li su njih dvojica uslovne braće rasli u jednoj kući, ali svako u svom kavezu<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">? Naravno, mogu oni da budu različiti po svemu i <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">da su najrođenija braća</span>, ali "lepak" porodice i zajedničko<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">g</span>
odrastanja mora makar nekako da bude prisutan, makar latentno, makar
samo da provejava. Ovde ga nema ni na vidiku. Dramaturški, čak ni sam
Bond nema empatiju prema "bratstvu", kako tek da <span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">j</span>e stekne gledalac<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">... Tanko. Pretanko.</span></span></span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Posebna stavka - Monika Beluči. Čovek iza mene reče: "I to je to - Monika Beluči<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">." Šteta što ne mogu da prenesem ton glasa, ali zvučalo je kao: "Vi to mene malo <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">zajebavate?" Kakva je <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">b</span>ila
reklama, i ja sam očekivala ko zna šta od njene uloge, i isto bih rekla
kao i ovaj sapatnik u bioskopu. Ipak, to je jedina scena erotike u
celoj "Spektri". <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Z</span>nam, bilo ih je još, ali jedino ova eroti<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">č</span>na stvarno je - erotična.</span></span></span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfqS32qjpOe66FMpiBmbijoHFKYAT1lu2_ce1fWCfHzW-gh3s04zHbSfPdaomClk6hkyUAtQU72WDjJ0G2cGV51PpnkQ_UOzaT31_Jq1shgUIf_6yNcHegZcWye9rd2t1FHbgzSvItYo8n/s1600/th+6.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfqS32qjpOe66FMpiBmbijoHFKYAT1lu2_ce1fWCfHzW-gh3s04zHbSfPdaomClk6hkyUAtQU72WDjJ0G2cGV51PpnkQ_UOzaT31_Jq1shgUIf_6yNcHegZcWye9rd2t1FHbgzSvItYo8n/s1600/th+6.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Druga dama<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">, u stvari prva u filmu<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"> -</span> </span></span></span></span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Lea
Sedu, u nekoliko navrata je menjala garderobu i lični opis dok lupiš
dlanom o dlan. Svako žensko čeljade trebalo bi da se na ovo smeje
grohotom. Samo za fr<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">i</span>zuru potrebno joj je, u <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">idealnm uslovima i pri fantastičnoj brzini, makar 15 minuta. O haljini, cipelama, šmin<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">k</span>i... Ma, idi, bega<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">j, to <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">je bilo urnebesno smešno.</span></span></span></span></span></span></span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Akcione
scene... Nisam stručnjak, ali ovo je tipičan američki filmski model za
osobe sa smanjenim intelektualnim mogućnostima. Otkad sam u nekom filmu
gledala Š<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">v</span>arcenegera koji izla<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">z</span>i ž<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">i</span>v, <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">z</span>drav, u jednom komadu, iz okršaja sa sedamnaestoricom(!) na<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">p</span>adača, a pri tom svi odreda u rukama imaju neko hladno ili vatreno oružje, s<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">asvim sam <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">r</span>avnodušna na "specijalne efekte". U <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">r</span>ang<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">u</span> su video-igara, onih "p<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">u</span>c</span>ačkih",
za sasvim malu decu. Ovde nisam brojala napadače po scenama, bila sam u
bioskopu pa nisam mogla da vraćam film i brojim, ali opravdano sumnjam
da su <span style="font-family: "times new roman" , "serif";">brojevi sra<span style="font-family: "times new roman" , "serif";">z</span>merni.</span></span></span></span></span></span></span><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"> </span><br />
<br />
Izađosmo
nas dve iz Doma sindikata. Na Bubino pitanje: "I?", odgovor je bio:
"Ovaj Danijel Krejg stvarno je... super frajer!" Gleda me Buba kao da
sam pala s Marsa, i kaže posle pauze: "Ma, ti to ne razumeš!"</div>
</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-81146152355655006152016-01-03T01:55:00.001+01:002016-01-03T12:52:33.322+01:00Išla Mileva preko Smedereva<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdX7Ap8idsVLPIV6asywX7NIfK2fvG12aVw0FTdKQVM8nvbT3lCX-IJ90lI9sogKWJIxWvGbQCu4GVf4B84laUdaPbQdf4PQD9WweMP4bT_TJCL3H1J7ispvWQqTm5-VKXfUW5KdMS8t3y/s1600/%25D0%25B8%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B5%25D0%25BA%25D1%2581.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdX7Ap8idsVLPIV6asywX7NIfK2fvG12aVw0FTdKQVM8nvbT3lCX-IJ90lI9sogKWJIxWvGbQCu4GVf4B84laUdaPbQdf4PQD9WweMP4bT_TJCL3H1J7ispvWQqTm5-VKXfUW5KdMS8t3y/s1600/%25D0%25B8%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B5%25D0%25BA%25D1%2581.jpg" /></a></div>
Nije baš da volim na zaobilazan način da govorim ono što mislim, naprotiv. Moji prijatelji će reći da sam direktna, i jesam takva. Međutim, jedno je kad govorite šta mislite, a sasvim drugo kad namerno želite nešto da preskočite. I to je direktno - namerno želite da budete "Mileva što ide preko Smedereva".<br />
<br />
Jedna moja prijateljica je davnih osamdesetih isto to rekla za muža. Kaže ona: "Kad ga nema cele noći, pa dođe ujutro, i ja ga sva zabrinuta pitam šta se desilo, što se nije makar javio (u to vreme nisu postojali mobilni telefoni), ako mi ništa ne kaže, znam da je imao nezgodu u saobraćaju, ako kaže da je imao nezgodu u saobraćaju sa sve plaćanjem kazne, onda je skembao kola, ako kaže da je skembao kola, onda znam da se celu noć kartao, ako kaže da se kartao i napravio dug, onda je bio u švaleraciji..." "A ako kaže da je bio u švaleraciji?" "Nismo još dotle došli, ne smem ni da pomislim šta bi tad bilo stvarno."<br />
<br />
Otprilike tako nekako i ja - kažem manje nego što jeste ili kažem sa zakašnjenjem ili najčešće kažem nešto sasvim drugo, po sistemu "da se Vlasi ne dosete". S mnogim ljudima sam prekidala odnose u nekom trenutku koji izgleda kao ključan, da sam se naljutila zato što se tad desilo to i to ili je neko nekom rekao to i to, ali nije. To je u stvari samo najzgodniji momenat da prekinemo zajedničku karijeru, a odluka je pala mnogo pre toga. Znam da zvuči nelogično i da je, u krajnjoj liniji, glupo, ali tako je. Razlog? Verovatno leži u tome što ne želim da "neprijatelj" zna kako me je povredio. U prvom trenutku, kad progutam "žabu" trudeći se da ostanem dostojanstvena, jedva stojim na nogama, ali se držim uspravno. Čak se i smeškam i ponašam se kao da ništa nije neobično. Ali, od tog momenta stavila sam tačku, mada želim da izgleda kao tri tačke ("Ma, šalimo se"). Posle mesec, dva, tri... godinu, dve... biće konačna tačka.<br />
<br />
Primera ima bezbroj. Davnih dana, još u srednjoj školi, nazovidrugarica je prokomentarisala moj nastup u predstavi u Domu omladine: "Bila si super. Ali niko ne tapše. Ja sam se baš trudila da im se svidiš, pljeskala sam kao luda." Ništa strašno u njenim rečima, zar ne? Ali strašno je što nisu bile tačne jer je aplauz bio fenomenalan. Čak smo s tom predstavom ("Šašava knjiga" Mike Antića) nastupali i na drugim mestima, a ja sam dobila pohvalu na takmičenju amaterskih pozorišta.<br />
<br />
Gledala sam je sa smeškom, i prvo sam pomislila: "Koliko si ti zlobna, kako li spavaš?", ali sam glasno rekla: "Šta bih ja bez tebe! Hvala." Posle tog komentara, bila je mrtva za mene, ali sam prestala s njom da govorim tek dve godine kasnije, kad mi je rekla kako mi je momak debeo i mator. Jeste, bio je debeo, i stariji sedam godina, ali sam joj odbrusila da je se to ne tiče i - završile smo. Ona je ostala u ubeđenju da sam toliko zaljubljena da ne vidim njegovu debljinu i "starost", pa sam se naljutila. Pojma nema. Za momka me nije uopšte naljutila, bilo je čak i simpatično, da ne govorim što je bilo tačno. Ja sam još pamtila kako se ona "trudila da se svidim publici".<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1T6Wgqs6GJ_mnQ8HH49RnrYK_FZCaGPOr-O1J2lRcS-J1OsBqcK8pHjnL8fgSdmNtDwGYJhPnZUaoEsk_EXyHMYO66RaBtbgRNh-iMF5OCKqwnpQssEJsYQuhXVuiR_Enf24GgU5pv11Z/s1600/zavist.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="261" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1T6Wgqs6GJ_mnQ8HH49RnrYK_FZCaGPOr-O1J2lRcS-J1OsBqcK8pHjnL8fgSdmNtDwGYJhPnZUaoEsk_EXyHMYO66RaBtbgRNh-iMF5OCKqwnpQssEJsYQuhXVuiR_Enf24GgU5pv11Z/s320/zavist.jpg" width="320" /></a></div>
Videla sam je ponovo za 30 i 35 godina mature. Ostarila i nije se opametila, a ni oplemenila. Ostala je ista zloća kakva je i bila. Pošto sam joj se nasmejala, želeći da mi niko i ništa ne poremeti provod s generacijom, pogotovo neprijatne stvari koje su se desile pre sto godina i trebalo bi ih zaboraviti, prišla mi je za poslednju proslavu i onako zaverenički me pitala: "Da nemaš nekog švalera? Sijaš." "Kako nemam? Nekoliko. 'Oćeš i tebi jednog da u'vatim?" Nebitna je, ali je etalon zlobnika. Njima nije poželjno reći kad vas povrede, to mora da bude odloženo zarad duševnog mira. Između ostalog, sad je deeebeeela. Šta li bi mi rekla da kojim slučajem izgledam kao ona? Nastavila sam da igram i pevam sa svojima, a ona se vratila na mesto s kog može očima kopca da posmatra ove što se "ludiraju". <br />
<br />
I kad želite da zaboravite ružne stvari, neprijatne ljude, glupave situacije... i date im neko novo ruho, lepše, otmenije, vedrije... loše osobe vas vrate u rikverc i postane vam jasno da ste donosili ispravne odluke koliko god da ste bili mladi i nezreli. Ponašanje "ide Mileva preko Smedereva" nekad je i opravdano. Nisu svi zaslužili da im objasnite kako stoje stvari.</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-43186277607135884922015-12-22T06:17:00.000+01:002015-12-23T18:27:32.047+01:00Antiprotivna pozicija<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZQZPHgsxD0sYezeUtcRJE50tUHh_fbTVCLBmhOLNjFleAPxgGmNUIvow4TyQOQr0yZLXSUQBAG0KwQ9fIAmY7LzNo0VRDFIG3kZE-kmRJl6UmnR5qfeNNvqoHILHVuTD5sRl_4MIS5vML/s1600/ovca_xxl.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="116" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZQZPHgsxD0sYezeUtcRJE50tUHh_fbTVCLBmhOLNjFleAPxgGmNUIvow4TyQOQr0yZLXSUQBAG0KwQ9fIAmY7LzNo0VRDFIG3kZE-kmRJl6UmnR5qfeNNvqoHILHVuTD5sRl_4MIS5vML/s320/ovca_xxl.jpg" width="320" /></a></div>
Pre neki dan na fejsu jedna prijateljica i mene je stavila pod one koji su joj ulepšali odlazeću godinu, pa za mene napisa: "<span class="text_exposed_show">... uprkos mnogo neslaganja u mišljenju, predivna, poštena, prava drugarica..." </span><br />
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<span class="text_exposed_show">Naterala me je na razmišljanje. Opet i ponovo - ista tema. Zašto sam uvek nekako antiprotivna? Pisala sam već o tome kako ne mogu ni u jednu grupu da se svrstam, ni sa kim se u potpunosti ne slažem. Dobro, to i nije tako strašno, možda je čak i odlično, ali... Uvek sam u manjini i uvek protiv neke opšte struje. </span><br />
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<span class="text_exposed_show">Pitam se da li je to stvar genetike. U mojoj porodici uvek smo nekako išli protivno toku. Možda je najbolji primer deda-stric Brana, njemu sam posvetila jedan post ovde na blogu, poodavno. On je pre Drugog svetskog rata bio u SKOJ, tokom rata ilegalac, za šta se saznalo tek posle rata. Sin iz dobrostojeće građanske porodice nije bio prosečan član te organizacije, a i izlagao se velikom riziku. Onda se posle rata, kad su svi hrlili u KPJ - ispisao. Rekao je da nije video toliko lopova i lažova na jednom mestu i neće da bude deo te šarene laže. Pedesetih, kad je u Nemačkoj bila strašna nemaština, on je tamo otišao kod ujaka. Šezdesetih, kad su svi navalili u Nemačku, deda Brana se - vratio. Pravi izdanak Trifunovića.</span><br />
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj15bQt3E4bd5pQLD03IsaeWCEkBpEa2SSL4ghWcZlo7R4Htap9d5SbfyGWiHFPlyOkpuxm1Yxk0lwXbt6FWvtNOb9ZA24WGnQvJ5ySFE9xIglAJe2-udvtQH-GBZBd-NkTdXq2UNW3ajL_/s1600/salutiranje2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj15bQt3E4bd5pQLD03IsaeWCEkBpEa2SSL4ghWcZlo7R4Htap9d5SbfyGWiHFPlyOkpuxm1Yxk0lwXbt6FWvtNOb9ZA24WGnQvJ5ySFE9xIglAJe2-udvtQH-GBZBd-NkTdXq2UNW3ajL_/s1600/salutiranje2.jpg" /></a></div>
<span class="text_exposed_show">Preci moje FB prijateljice bili su partizani. Od mojih niko nije bio ni u kakvoj vojsci tokom Drugog rata. Što uopšte ne znači da nisu bili antifašisti. Ali... Ali, trojica deda-stričeva 1941. s kraljem su otišli u Englesku i nikad više nisu mogli ni da se vrate. Njihov najmlađi brat je deda Brana. Posle rata, budući da je prababa bila Nemica, dobro smo osetili "komunističku pravdu" i kako je to kad "nisi isti". Prijateljica, naravno, veliča to vreme, a ja jednostavno ne mogu da se složim s njom. I dopada joj se onaj vođa iz tog vremena, Zli Zagorac. Ja ga smatram za najvećeg krivca svih ratova koji su se desili devedesetih zbog falsifikovanja istorije i još koječega. Ratovi su nekako prirodan sled događaja njegovog zabašurivanja pravih zločina, fabrikovanja laži, ubijanja nevinih i guranja pod tepih konkretnih problema. Da se ratovi nisu desili devedesetih, desili bi se kasnije, kad-tad svakako bi se desili. I dok je bio živ, bio mi je odvratan. Sve je pooduzimao mojoj porodici, i to je kao bilo u redu. Ipak, to vreme pamtim kao lepo, svakom je lepa mladost. Nije zasluga Zlog Zagorca niti "pravednih" komunista, onih što su zauzeli vile na Dedinju i spavali s cokulama na nogama i mašinkama pod jastukom. </span><br />
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<span class="text_exposed_show">S mamine strane... Deda je prešao Albaniju, i o tome sam pisala ovde. Ali... Bio je nemački đak, i iako su mu Nemci bili neprijatelji, bio im je naklonjen, poštovao je njihovu kulturu, voleo njihovu književnost, muziku, disciplinu i urednost, i do kraja života dobijao nemačku dnevnu štampu. Stizala je vozom, lično za njega. Mogu samo da pretpostavim s kakvim su ga zaprepašćenjem gledali u Vranju kad počne sa simpatijama da priča o Nemcima i Nemačkoj. A nana, njegova žena, obožavala je Francuze, kako bi ona govorila - "spasioce". Zaplakala bi se kad čuje "Kreće se lađa francuska", na šta bi deda odbrusio: "Belosvetske bitange." Nije mogao da ih smisli, pa su u kući bila dva tabora: francuski i nemački. Deda mi je ulivao više poverenja.</span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLJoJuMz5wdYRfbXozoC4B36XaDy-L_KnCqcrFkxempEazsqphjehjZBvWDHarKdrvEBnQLHRhDB42fBpKP9J24zTLKWbaf0bIogB6aL8NevTMs0bugAMzGYTm1yw8LvVNrwDVVR82KTkT/s1600/mozak2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="186" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLJoJuMz5wdYRfbXozoC4B36XaDy-L_KnCqcrFkxempEazsqphjehjZBvWDHarKdrvEBnQLHRhDB42fBpKP9J24zTLKWbaf0bIogB6aL8NevTMs0bugAMzGYTm1yw8LvVNrwDVVR82KTkT/s320/mozak2.jpg" width="320" /></a></div>
<span class="text_exposed_show">I tako, nastavljam porodičnu karakteristiku antiprotivnosti s obe strane familije - kad su svi bili oduševljeni socijalizmom, ja nisam; kad su svi obožavali Zlog Zagorca, ja nisam, naprotiv; kad su svi bili zabrinuti Srbi i pisali srBski, ja nisam; kad svi dele "evropske vrednosti", meni se gade; kad svi pljuju po Srbiji, meni se neće (žao mi je ove zemlje i njenih građana)... Da ne pominjem što prezirem bilo kakvo kolektivno delovanje po sistemu "kud svi Turcu, tu i mali Mujo" - liči mi na linčovanje. Neću da učestvujem u tome. Uvek protiv struje, uvek u manjini, a kako je tek naporno i obeshrabrujuće što skoro svaki put treba da prevodim šta stvarno mislim jer ljudi učitavaju svoju percepciju u ono što govorite više nego što vas slušaju. Ko bi očekivao od čoveka koji pređe Albaniju da s uvažavanjem govori o Nemcima? Ili da ratni skojevac neće da uzme člansku kartu KPJ kad to više ne predstavlja nikakvu opasnost? Ili od potomka takvih ljudi, odnosno mene, koja zazirem od Rusije, da Evropu smatram trulom? Ne, nemoguće - il' si za Ruse il' si za Amere! Smeste te u fioku, pa sve iščitavaju iz svoje vizure.</span><br />
<span class="text_exposed_show"><br /></span>
<span class="text_exposed_show">Sa FB prijateljicom je to, bar mislim, počelo njenom objavom na fejsu o Hilari Klinton, koju ona, vidi se, vrlo ceni. Napišem ja tu šta meni predstavlja debelguza spodoba, moderni Sotona u obliku Prve dame i pretendentkinja na predsedničko mesto u SAD. Sledeći je bio Dežulović. Kao što ona ima pravo da ga veliča i ne nađe mu nijednu manu, tako i ja imam pravo da mi se dotični folirant smuči. Onda je počela da iznosi neke druge komentare iz kojih se, jasno kao dan, videlo da podrazmeva gde "pripadam". Skrenem joj pažnju da je to na granici uvrede i da nikakve veze nema sa mnom, pa se ona izvini. Videlo se da je iskreno, zato je i smatram prijateljicom. Imamo pravo na različito mišljenje, s tim što stalno treba preispitivati da li zaista znamo šta je čije mišljenje. Bar se ja preispitujem. Nema crno-bele slike. Niti treba da bude crno-bela.</span><br />
<br />
<span class="text_exposed_show">A FB prijateljica je sjajna - ono što radi, radi izuzetno, i mnogo je simpatična. </span></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-77169050235071061802015-11-28T01:29:00.001+01:002015-11-28T01:29:57.458+01:00Želim da živim do kraja života<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1JVPIRZJFraPYDVSskDAbBJEueE3kjLEGK1y5Dm22oJMBb4EoKFQdSuTVNH6ZezvxdpksG7VP1dKI9VZdSMgRIKxM7Cevptkhpb9u4ES2cHjjabftiS-Bb9CyB8itk4BdTWpzYNhT4foL/s1600/983681_810426112315009_2916264076560299459_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1JVPIRZJFraPYDVSskDAbBJEueE3kjLEGK1y5Dm22oJMBb4EoKFQdSuTVNH6ZezvxdpksG7VP1dKI9VZdSMgRIKxM7Cevptkhpb9u4ES2cHjjabftiS-Bb9CyB8itk4BdTWpzYNhT4foL/s320/983681_810426112315009_2916264076560299459_n.jpg" width="320" /></a></div>
Nedavno mi je bio rođendan, pedeset i šesti. Kažu da dame kriju godine, a ja se ne bih složila s tim. Ne samo da ih ja ne krijem, nego i sve pripadnice ženskog pola koje me okružuju, i one starije od mene, lepo kažu koliko im je godina i kad ne popunjavaju formulare s obaveznom stavkom - godina rođenja. Što reče jedna moja drugarica: "Kako je glupo da kažeš kako ti je 45, iako si deset godina starija! Bolje da kažeš kako ti je 65, pa da svi urliknu: 'Kako dobro izgledate!'" U principu, to je sva mudrost ako krijete godine zbog izgleda. Dakle, bolje recite da vam je više i sve ostavite otvorenih usta. U suprotnom će vas žaliti kako loše izgledate "za svoje godine".<br />
<br />
Vrlo sam zadovoljna svojom brojkom - 56. To je samo još četiri godine do onih koje priželjkujem - 60. Na tu moju izjavu, da jedva čekam da napunim 60, kaže mi druga drugarica: "Ne seri!" Vidim da mi ne veruje, pa sam morala da joj obrazložim: "Stvarno jedva čekam da napunim 60. Si luda, zaboravljaš da se u tim godinama ide u penziju? Imam nameru da nastavim sve isto kao i do sada, jedino što ću imati penziju, a to je super: radiću i dalje, ali primaću neku sumu, kakva je da je, svaki mesec, i bar ću znati na šta mogu da računam. A povlašćena vožnja? A onaj 'penzionerski dan' u samoposlugama? A posebne akcije za penzose?" Nabrajala sam joj sve i svašta, što realno sobom donosi penzija, tako da mi je na kraju rekla: "Da znaš da si u pravu!" Ti će mi kažeš? Jašta sam u pravu.<br />
<br />
E, sad, drugo je pitanje što se možda nekome neće svideti moje preferiranje kratkih suknji, odlasci na raftinge i slične stvari koje "nisu u skladu s mojim godinama". Za to mi se fućka. Ako idem u penziju, uopšte nemam nameru da se živa ukopam. Naprotiv! Imam velike planove za to vreme posle 60. Ako još budem "zdrava u glavu" radiću kao što i sada radim. A ako budem imala sredstava, tek nameravam da se naputujem. Nisam ostvarila životni san - da posetim Boliviju i Indiju. Sad nemam vremena i "nemam vremena", pa sam to ostavila za penzionerske dane.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEBuYdDohZ_kUKO0Zlf82Hgtg-gyOGKnTwRU6UBWswTPnOgzBUXutzV8XmXbsuwX8XmWhX9_yvgoFkkvLnUvYYeo_we_K5_sYwhVgpAiOJikCjaa6L76V4LocN9Vw3sgcBBH5Wm67q0Spt/s1600/10338767_810426012315019_940226732340666159_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEBuYdDohZ_kUKO0Zlf82Hgtg-gyOGKnTwRU6UBWswTPnOgzBUXutzV8XmXbsuwX8XmWhX9_yvgoFkkvLnUvYYeo_we_K5_sYwhVgpAiOJikCjaa6L76V4LocN9Vw3sgcBBH5Wm67q0Spt/s320/10338767_810426012315019_940226732340666159_n.jpg" width="320" /></a></div>
Pošto sam završila ljubavničku karijeru, a i prijatelj<span style="font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: EN-US; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US;">â</span> sam stekla za dva-tri života, uopšte me više nije briga da li ću se nekome svideti. Izgledaću kako hoću. A želim da izgledam lepo. Ako uzmete u obzir ono što sam prethodno napisala, to znači da mi je stalo do lepe garderobe i lepog izgleda samo zato što sam esteta, ni o kakvom zavođenju nije reč. Volim da je oko mene i na meni i u meni sve lepo. Kad jedem, aranžiram i ono što mi je u tanjiru, važno mi je. Koliko god da sam gladna, ako mi neko ponudi sve nabacano i muljavo, da ne znam šta jedem, odmah me prođe glad. I ako ne prođe, ipak ne mogu da jedem. Kao ono kad si mrtav umoran i spava ti se, a ne možeš da zaspiš. Tako i ja ne mogu da jedem na zamazanom stolu, s neurednim tanjirom, kad mi daju krišku hleba veliku kao cigla... Ne mogu ni ako neko pored mene mljacka, smuči mi se. Važno mi je i da neko lepo govori. I da je park kojim se šetam lep. I da kafić u koji odem ima prijatnu atmosferu, lepo posuđe, enterijer... I da s kućne terase imam lep pogled (hvala Bogu, gledam Dunav, a na terasi cveća koliko hoćeš). I sad, ja takva, da mi bude nevažno kako izgledam... Važno mi je, i te kako mi je važno, ali mi je važno da se sebi svidim. Kome se ne sviđam, ne mora ni da me gleda. Dovoljno mi je da se sebi dopadam, ostalima ne moram, i zato - izgledaću kako JA hoću, lepo po mojim merilima.<br />
<br />
Kad malo bolje razmislim, možda su mi planovi za "posle 60" možda i preambiciozni. Posao, putovanja, zabava, izgled, ručni rad (nameravam da se ubijam od pletenja, heklanja...)... Da li ću sve postići? Polako, nek ide redom, jedno po jedno. Do stote godine valjda ću uspeti. Ovo do sada sam sve "postizavala" i bez planiranja - škola, porodica, karijera, druženje... Desilo se, život mi jednostavno ide od ruke. Imam talenta da živim, do sada ništa nisam propustila. A kome se moje godine ne budu sviđale kad nastavim da živim i posle 60, nek me zaobiđe, nemam vremena za gubljenje, pogotovo neću da ga trošim na takve primerke ljudskog roda.<br />
<br />
Jedva čekam taj 60. rođendan. Kako mi je žao što ne mogu da se napijem! A da ću praviti žurku, to se podrazumeva. Biće to "moja" žurka - ko me poznaje, zna i kako to izgleda. Živeli vi meni, i ja s vama!<br />
<br />
* foto 1 - Veslam li veslam... i uživam! (rafting na Uni )<br />
* foto 2 - I ovde veslam, ali ne uživam - prestigao nas je jedan čamac (rafting na Uni )</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-61637149413196962092015-11-12T19:35:00.001+01:002015-11-12T20:08:49.791+01:00Dati se ili (u)dati se<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7-8nkfKsasb5WJld84R54KPEVfzm4Sv7UPf0SFxGTCp0pDyq59yXSFBb1Ene2HmNBK0cL5XmS5MEMXywmXfCeKb9LRIfdzDYq694aUd09aQ4R6vOoZTmibr8W-UG57beCntYRnpZicQKS/s1600/266851_richard-burton-foto02-afp-afp-files_f.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="183" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7-8nkfKsasb5WJld84R54KPEVfzm4Sv7UPf0SFxGTCp0pDyq59yXSFBb1Ene2HmNBK0cL5XmS5MEMXywmXfCeKb9LRIfdzDYq694aUd09aQ4R6vOoZTmibr8W-UG57beCntYRnpZicQKS/s320/266851_richard-burton-foto02-afp-afp-files_f.jpg" width="320" /></a></div>
Inspirisala me je Radica <a href="https://astrogrineta.wordpress.com/2015/11/12/venera-u-vagi/" target="_blank">svojim tekstom</a> na razmišljanje o ljubavnom životu i posebno braku. Imam neudate drugarice, svakako, ali nijedna, baš nijedna, nije usedelica u onom klasičnom smislu - sasušena kao sušena mušmula, otrgnuta od života negde u stranu, da ga samo posmatra kod drugih kao kroz staklo i ne učestvuje ni u čemu. Mnoge od njih imaju decu, iako se nikad nisu udale jer smo u modernim vremenima, jelte, i jedno ne podrazumeva drugo. Neke nisu ni htele da se udaju iako žive s očevima svoje dece.<br />
<br />
Međutim, ono čuveno ALI koje obožavam, imam i drugarice koje bi dupe dale samo da promene prezime na "pošten način", da neko "ozakoni" njihovu vezu, a poseban slučaj su one koje bi da se udaju tek udaje radi, imale-nemale vezu. To je manje važno u njihovom slučaju. Poznajem samo dva "primerka" - jedna je skot kojoj nije uspelo da se uda iako je ostala i trudna (neuspela ucena), a druga romantična do povraćanja. Ova druga stvarno veruje u princa na belom konju i bezuslovnu ljubav i svašta razno. Dočekala je pedesetu bez burme i novog prezimena. Mada, istini za volju, nije baš svako dolazio u obzir da je učini gospođom - kriterijumi su joj visoki, po mom mišljenju toliko visoki da u stvari voli da voli, a ne nekog konkretnog. Na prvu grubost (šta je za nju grubost, to je posebna tema) padala je u depresiju. Jednom sam joj pomenula kako mi je muž rekao: "Ženo, skini gaće nešto da ti kažem", na šta se žensko društvo nasmejalo, a ona je bila u šoku: "Nikad ne bih rekla da je on tako prost." Dobro, nek bude da je prost, ali ja skidoh gaće i ništa mi nije falilo. Naprotiv.<br />
<br />
Uopšte, kako se to neke žene udaju, a neke ne udaju? Elizabet Tejlor je na pitanje kako se udavala čak osam puta, odgovorila: "Ne znam. Svaka moja veza završila se brakom." U prilog tome ide i činjenica da se od Ričarda Bartona razvela 1974, pa ponovo za njega udala 1975. U međuvremenu su valjda raskinuli. Dakle, imala je sedam veza a osam brakova! <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Nedavno je u jednoj emisiji džez pevačica Nada Pavlović, govoreći o roditeljima, pomenula i kako se njena majka, ostavši udovica, udala još... ne sećam se koliko puta, šoknula sam se od broja, ali bio je neki dvocifren. Slično je reagovala i voditeljka, pa je upitala kako to, na šta je pevačica odgovorila: "Svaka njena veza završila se brakom, ne znam kako."<br />
<br />
Mislite li da žene "koje se udaju" na početku postave uslov - il' brak il' mrak? Sigurno ne. Upravo one koje nikakav uslov ne postavljaju, ne pametuju, ništa ne traže ali i ne daju baš sve, koje čovek može da zadrži samo ako se potrudi... te se udaju! One koje udaju i ne spomenu, a najverovatnije o njoj i ne misle.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbOFi8wVAiDeq0gqPvJWojddR8xODBJK7sv4SwUFZIaHijtK2IM3JXFJ9KsRd3y3_-XwFYCKutp50AkkNaGnMt4GqCcQSbDchaKb7w3RT8kKtoIzC46RHCMh4cJ9BRWVP6kqVjM6PBUbVE/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbOFi8wVAiDeq0gqPvJWojddR8xODBJK7sv4SwUFZIaHijtK2IM3JXFJ9KsRd3y3_-XwFYCKutp50AkkNaGnMt4GqCcQSbDchaKb7w3RT8kKtoIzC46RHCMh4cJ9BRWVP6kqVjM6PBUbVE/s1600/images.jpg" /></a></div>
Recept? Nema ga, svaka priča je za sebe. Jedna stvar ipak može da se izvuče kao neki opšti zaključak - samo vi planirajte, neko odozgo slatko se smeje vašim planovima. Idealne kombinacije ne postoje. Nagledala sam se brakova koji su započeti s velikim potencijalom da budu "moj život je Švicarska", a ljudi u njemu žive kao u paklu, tačnije - pakao je za nijansu bolji jer bar znate gde ste i nema foliranja. S druge strane, nemogući spojevi, poput toga da su različitog obrazovanja, socijalnog statusa, s velikom razlikom u godinama... i te kako mogu da budu lepi. Što kaže jedna moja drugarica: "Džaba ti svi novci, avioni, kamioni, putovanja... ako nemaš pored sebe nekog kome veruješ i s kim si stalno nasmejana." Devojke, okrenite leđa bez reči onima s kojima se ne osećate dobro, koliko god bile uverene da je onaj Pravi. Ako se uhvatite za Pravog koji nije pravi već skotina, pakao vam ne gine. Ako patite što niste s njim, patićete još više što ste s njim. Glavu gore, brak je budalaština, govori vam žena koja je u drugom braku. Ništa naročito taj brak, mogu i svečano da se zakunem.<br />
<br />
Da li zbog Venere u Vagi, kako to lepo opisa moja drugarica Radica, tek - oduvek sam u braku. Otkad imam ličnu kartu, moja dijagnoza je "bračno stanje". Hronično sam u braku. Da li sam planirala da se udam? Nisam, sve se desilo samo od sebe. I prvi i drugi put. S prvim sam se upoznala tako što sam ga ošamarila, a s drugim je prvi susret bila - svađa. Tako da... manite se planova.<br />
<br />
Kad ste s "pravim", uopšte nije važno da li ste u braku ili niste. Pogotovo bi trebalo da vam je svejedno kako to izgleda nekome sa strane. Po narodnoj izreci da "tuđa ruka svrab ne češe", nek svako gleda svoja posla. Dokle god imate želju da udovoljavate čoveku s kojim ste jer to i vama pričinjava zadovoljstvo, a ne zato što "tako treba", opustite se i uživajte. Ako i njemu pričinjava zadovoljstvo da vama ugađa, uživajte dvostruko. Da li je to garancija da ćete se udati? Nije. Ali će vam biti lepo, to je mnogo vrednije.<br />
<br />
Ili mislite da je bolje trpeti đilkoša koji vam stalno nešto zamera, koji ne zna šta ste mu rekli (ne tražite opravdanje, istina je da vas nije slušao jer ga ne zanima šta pričate), koji uzima sve što može a ne daje vam ništa ili, još gore, daje vam ono što vam nije potrebno, pa još očekuje i zahvalnost... Ako mislite da je u redu da time "platite" za status gospođe, iz ovih stopa krenite na pregled. Psihijatrijski.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhc6k2_m362JL0cFTqg_tIGzevleonWD5W-kS9ODCRuMm0yC0iLatz1gCnyrwjECLDcwbEU1Gxmg0UIlEevnEUzc8B3JZazfWCSiO55uv2Ghdw9Xrxk1tkMOubDGcCQEItD7RruNYt6Ui1x/s1600/margaret_thatcher.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhc6k2_m362JL0cFTqg_tIGzevleonWD5W-kS9ODCRuMm0yC0iLatz1gCnyrwjECLDcwbEU1Gxmg0UIlEevnEUzc8B3JZazfWCSiO55uv2Ghdw9Xrxk1tkMOubDGcCQEItD7RruNYt6Ui1x/s320/margaret_thatcher.jpg" width="320" /></a></div>
Kad su rahmetli Margaret Tačer pitali u čemu je tajna dugovečnosti njenog braka, odgovorila je: "Vaspitana sam da se stvari popravljaju, a ne bacaju." Istina, nešto može da se popravi, ali je istina i da se od "go.ana pita ne pravi". U prevodu - dajte šansu nekom da ispravi grešku, ali ako nema nameru da bilo šta promeni, onda "zbogom, doviđenja". Važno je da šansu date samo jednom. Ako je date i drugi put, opet idite na pregled, verovatno će vam konstatovati "mazohizam".<br />
<br />
Kako udaji nisam sklona (volim slobodu), pojma nemam kako sam "uspela" da se udam. Ja sam se svađala, u nekoliko navrata čak i potukla, jednom sam vrednu stolicu (autentičnu, iz epohe, s pozlatom i goblen-meblom) rasturila na leđima muža... Nisam uopšte slatka, teška sam kao teška zemlja. Ali sam uvek bila tu za poveravanje i zajedničko rešavanje problema, za podršku na sve moguće načine (ako treba, i da "slučajno" sapletem nekog na ulici), za sve vrste maštarija, od toga da odemo na Himalaje do seksualnih egzibicija, da mu ugađam (to baš voooolim) i da mu je lepo, za smejanje, za što više smejanja... Neka bude da je do Venere u VaZi. </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com10tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-45526473224372671662015-10-20T03:00:00.000+02:002015-10-28T00:33:23.730+01:00Etikete, kolone, grupe i druge bezvezarije<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYzY4vK_qU9P7JN4YOz6jFLnYnawhXFDeyS55kbUaPu1cufHXI1A0_sWYenPN7Wa1IEggGMC19qyKE3OG5DCoXtItHotlaMgDXRgImxjf1c8l8Y3qfVoMJXM6NsyLslqYTk5HW6cb-66gd/s1600/nemate-pravi-argument-onda-niti-nemojte-pocinjati-svau-504x335-20140728-20140714110329-78028e7e96d93b765ec08d376a3d1764.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYzY4vK_qU9P7JN4YOz6jFLnYnawhXFDeyS55kbUaPu1cufHXI1A0_sWYenPN7Wa1IEggGMC19qyKE3OG5DCoXtItHotlaMgDXRgImxjf1c8l8Y3qfVoMJXM6NsyLslqYTk5HW6cb-66gd/s320/nemate-pravi-argument-onda-niti-nemojte-pocinjati-svau-504x335-20140728-20140714110329-78028e7e96d93b765ec08d376a3d1764.jpg" width="320" /></a></div>
Kad čovek uđe u stan moje prve komšinice, teta-Dušanke, dočeka ga velika fotografija Slobodana Miloševića. Uramljena, u staklu. Za njim je odlepila kao klinke što kače postere muzičara i glumaca. Doduše, nije još zastranila do te mere da vrišti ili pali kandilo ispod fotke, ali... Nikad se ne zna. Kad joj uđem u stan, nešto prokomentarišem u stilu "još imate ovog zlotvora na zidu" ili "omatoreste i ne opametiste se", na šta ona odgovori "da vidim šta ćeš ti od Čede da doživiš" ili "jebo te Čeda da te jebe". Uvek imamo isti repertoar. Retko, sasvim retko, solim joj živu ranu u vidu Zlog Zagorca: "O Miloševićevu ćete saznati nešto kao o Titu", ali to radim samo ako sam baš sadistički raspoložena. U normalnim okolnostima imamo uobičajeni ritual Milošević-Čeda. U nekoliko navrata pokušala sam da joj objasnim kako biti protiv Miloševića nije isto što i biti za Čedu, i kako je za mene Čeda jadni politički klovn, ali - ne ide. Jednom je imala gošću i poče gošća da bistri politiku u pokušaju, a teta-Dušanka će njoj: "Ćuti, ona je Čedinka." Dobih etiketu.<br />
<br />
A Zli Zagorac joj je bol neprebolni. Ništa nije vredelo kad sam joj govorila da je falsifikovao istoriju, ubijao ljude gore nego Nemci, pljačkao, varao... sve dok joj drugi nisu rekli da je aminovao saveznička bombardovanje Beograda, Leskovca... Meni ne bi verovala, ali drugima je poverovala. Posle tog osvešćivanja, bila je tri dana bolesna - ležala s krpom na glavi, niti jela niti pila, sva jadna i nikakva, kao prvo ljubavno razočaranje da je doživela. Malo je minulo kad je skinula njegovu fotku, pre toga je pljunuvši i rekavši: "Pu, govno jedno!" Na zidu su ostale medalje i zahvalnice s radnih akcija (koje više ne povezuje sa Zlim Zagorcem) i, офкорс, Sloba. Meni je poznat kao Milošević, ona ga jedino priznaje kao Slobu.<br />
<br />
Ajde-de za teta-Dušanku, ona je rođena 1929. godine. Međutim, i rođeni mnogo posle Drugog svetskog rata isto rezonuju - ili je dža ili bu, ne postoji ništa između. Tako ja na FB napisah kako više neću čitati Dežulovića jer je prolupao, počeo da popuje, a i da piše koristeći "činjenice". Uh, kakav greh, odmah sam okarakterisana kao šovinista. "Dok je pljuvao po njihovima, nisi imala ništa protiv, a sad kad po našima..." Ma, ko su naši, ko njihovi? I kakva je to jeres da kažeš kako ti se više ne dopada - Dežulović, bre?! 'Sam ja normalna kad sam se usudila da mi se neko poput Dežulovića ne sviđa? I ranije je s vremena na vreme lupetao, pa sam ga proredila s čitanjem, a sad ga više neću ni otvarati - osećam se kao na času političke nastave. I? Odmah sam svrstana u nazadnu osobu. Nijednog momenta nisam baratala pojmovima "naši" i "njihovi", nego to ide po teta-Dušankinom modelu - il' si nindža il' si mindža. Svrstana sam u kolonu "nepodobnih". Moraću da se raspitam da li postoji neki spisak autora koji su za "pametne i podobne", možda je zakonom propisano ko MORA da ti se sviđa.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-XWFmiL6gPQ0SnttHbOTlytEIMx7TJsMltbAChudutRJJcKnD5gvFukuGZ0ymDrvpHIX5SykIcAHfDA2OmG1Fc782_D61SeCScwAJnr33jsRqaeFm3Jc8LwSBFI5ZQ2656EzUQyPDi1C5/s1600/12046977_1050632958326954_1512607972278934659_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="309" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-XWFmiL6gPQ0SnttHbOTlytEIMx7TJsMltbAChudutRJJcKnD5gvFukuGZ0ymDrvpHIX5SykIcAHfDA2OmG1Fc782_D61SeCScwAJnr33jsRqaeFm3Jc8LwSBFI5ZQ2656EzUQyPDi1C5/s320/12046977_1050632958326954_1512607972278934659_n.jpg" width="320" /></a></div>
Jedna moja prijateljica, i privatno prijateljica, ne samo virtualno, komentarisala je fotku koju sam postavila na FB. Na fotki policijski automobil odnosi pauk, i propratni tekst: "<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption">Aplauz za pauk-službu!" Na to ona prokomentariše kako je verovatno vozilo bilo u kvaru, jer NIKO ne sme da odnosi službeno vozilo, na šta joj odvratim: "Kako god, fotka greje i srce i dušu." Razvila se polemika, s moje strane poenta je bila da zakon važi za sve. Tačno je da ne podnosim policiju, ali, opet, o kome god da se radi - lepo je da nema izuzetaka u sprovođenju zakona. A ona, sve hoće da mi dokaže kako ne odvajam ljude od profesije. Ni na jednu provokaciju nisam odgovarala, nisam se dala upecati da me gurne u svoju priču, a na (ne)sreću rečita sam, na kraju krajeva radi se o mom zidu (inače ne bih ni odgovarala), međutim, fura ona svoju priču: "</span></span><span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Moje je da su prvo ljudi pa uniforme. Upoznala sam ih mnogo." Kakve to veze ima s postavljenom fotkom? </span></span></span></span></span></span><br />
<br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Pošto sa mnom nije mogla da izađe na kraj, ona na svom zidu postavi objavu u stilu da ne treba ljude poistovećivati s profesijom. Aman! Dobila mnogo lajkova, "pokazala mi", a bilo smešno. Uđoh, po njenom mišljenju, u grupu ostrašćenih. </span></span></span></span></span></span><br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010"><br /></span></span></span></span></span></span>
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Sad sam se opametila, pa više i ne odgovaram. Ranije sam se ubijala da objasnim šta ja to mislim, ali - nije problem u tome da nisam lepo objasnila. Ne, takve ljude uopšte objašnjenje i ne zanima. Oni su ti lupili etiketu, svrstali te u kolonu ili grupu po onom teta-Dušankinom modelu, i nikakvo objašnjenje tu ne pomaže. Samo odmaže. Svako fura svoju priču. Amin. </span></span></span></span></span></span><span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"></span></span></span></span></span><br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010"></span></span></span></span></span></span><span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010"> </span></span></span></span></span></span><br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010"></span></span></span></span></span></span><span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Kum, moj rođeni kum (to mu dođe nekako više od rodbine), kad sam mu rekla da mi Zlog Zagorca ne pominje, zaprepasti me tvdnjom: "I šta? Ovaj kralj, budala jedna, on ti se sviđa?" Kralj? Koji kralj? Kakve ja veze imam s bilo kojim kraljem? A kakve tek veze bilo koji kralj ima sa Zlim Zagorcem? Možda i ima, ali to ama baš nikakve veze nema sa mnom. </span></span></span></span></span></span><br />
<br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Ako nisi za Amerikance onda si za Ruse, ako podržavaš Paradu ponosa onda si peder (ne homoseksualac/ka), ako ti se svidela Kusturičina autobiografija onda si izgubljen slučaj... A šta ako ne "navijaš" ni za Amerikance ni za Ruse? E, to ne može!</span></span></span></span></span></span><br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010"><br /></span></span></span></span></span></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt6qyCdx4awZ9tsvkg12HnI86Bo3ldTgIE4MyRGqQ7LRBl8QGbHExgmSkyZcYoniSlRopW7P1pMp4BNyYTmDfMsWL5F1uYU-sPNuY1JCsUOhq9uQBlmZW1eB4BwmGLpy3wiZSR_EPQprFx/s1600/thinkstockphotos-514274759.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt6qyCdx4awZ9tsvkg12HnI86Bo3ldTgIE4MyRGqQ7LRBl8QGbHExgmSkyZcYoniSlRopW7P1pMp4BNyYTmDfMsWL5F1uYU-sPNuY1JCsUOhq9uQBlmZW1eB4BwmGLpy3wiZSR_EPQprFx/s320/thinkstockphotos-514274759.jpg" width="320" /></a></div>
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Sad više nikome ne objašnjavam ništa. Nekad se zabavim namerno ne odustajući, "furam svoju priču" isto kao i druga strana. Nema tu nikakvog ubeđivanja, samo - ko izdrži, pričaće. Podelili su svet na crno-belo ili dža-bu, pa ako nisi jedno onda si drugo. Između ne postoji ništa. Tako sam ja i Čedinka i šovinista i na korak da budem proglašena za kriminalca.</span></span></span></span></span></span><br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010"><br /></span></span></span></span></span></span>
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"tn":"K"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1"><span data-ft="{"tn":"K"}" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body"><span class="UFICommentBody" data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0"><span data-reactid=".v4.1:5:1:$replies1074035155954102_1074165722607712/=10.1:2:$comment1074035155954102_1074214035936214/=10.0.$right.0.$left.0.0.1.$comment-body.0.$end/=1$text0/=010">Kad sam ranije teta-Dušanki pokušavala da objasnim kako su mi jednako mrski i Milošević i Čeda, odgovorila mi je: "Tol'ke škole, a ne znaš ni za koga si." Nema šanse da joj objasnim da nisam ni za koga. Više i ne pokušavam. Ali pokušavam da se zabavim, i uspeva mi dok ne postane bljutavo.</span></span></span></span></span></span></div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-17861657969388341822015-10-05T09:15:00.000+02:002015-10-09T00:55:54.915+02:00Čudna li je ta nostalgija, bogami i baš opasna po mentalno zdravlje<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJMPjsdsi5ROAUnBLk4N_wZhplRGLptzfbzG7hIzJ3ks5fxDSJLx6JdPqFV9-4SQbdlzvHEFxkPidjGPBcdwmHbymsoWBB9ZMEkVZLNvcZFWjot6B_uZqlX40iQ8OTimUWbqcIZjJqEboH/s1600/166666_guca-4908-foto-d-milenkovic_f.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="183" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJMPjsdsi5ROAUnBLk4N_wZhplRGLptzfbzG7hIzJ3ks5fxDSJLx6JdPqFV9-4SQbdlzvHEFxkPidjGPBcdwmHbymsoWBB9ZMEkVZLNvcZFWjot6B_uZqlX40iQ8OTimUWbqcIZjJqEboH/s320/166666_guca-4908-foto-d-milenkovic_f.jpg" width="320" /></a></div>
Ne poznajem nikoga ko nema makar jednog prijatelja "preko grane". Bliskog prijatelja. Devedesetih su odlazili u čoporima, što uopšte nije čudno ako se uzme u obzir kakva je situacija bila u Srbiji - sankcije, prazni rafovi po prodavnicama, inflacija, ništa ne radi, niko ne radi, i oni koji "rade" primaju platu od dve marke, bolje plaćeni cele dve i po marke... A bilo je i plat<span style="font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: EN-US; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US;">â</span> u "naturi" - na primer, dobiješ "svinjarije" (od polutke do suhomesnatih prerađevina) - tako sam ja dobila dve plate, što je još bilo i dobro, za razliku od jednog mog druga koji je dobio pertle, mnogo pertli, pa ih je prodavao na pijaci, nije mogao da skuva ručak od njih. Inače, po profesiji je komjuterski stručnjak. Ipak, najveća društvena atrakcija bila je vojska ljudi koja ne prima platu jer ne radi a zaposlena je - sećate se čuvenih "prinudnih odmora" - samo teče radni staž, bez rada i bez plate? Unuci nam neće verovati kad im budemo pričali kako je bilo u "naše vreme", misliće da lažemo.<br />
<br />
Posle tog prvog velikog talasa, iseljavanje se nastavilo, i po broju ljudi koji odlaze može se reći da je i dalje masovno (10.000-15.000 godišnje). Jedina razlika je što su ranije odavde bežali glavom bez obzira, a sad (uglavnom) prave neki plan i (uglavnom) imaju neka očekivanja. Ranije je jedino očekivanje bilo "što dalje odavde", a sad "idem tamo gde ću zarađivati više".<br />
<br />
E, tu je kvaka - zarada. Lekari, zubari, inženjeri, filolozi, farmaceuti... rade kao portiri, "muveri" (oni što sele ljude), pakeri, moleri... Najveći broj ipak je za šankom, na ovaj ili onaj način, od čišćenja tanjira od ostataka hrane i stavljanja u mašinu za pranje sudova do spremanja kafe i mućkanja koktela, što je super posao. Na kraju krajeva, šta fali? Ovde ne bi imali nikakav posao ili bi radili isto to za mnogo manje pare, sve čekajući na birou da se "zaposle u struci". A ako odu, ko zna, možda im se posreći pa lekar stvarno počne da radi kao lekar.<br />
<br />
Jeste li primetili da su na one koji su odlazili šezdesetih i sedamdesetih godina svi gledali s visine i zvali ih gastarbajteri, a ove što odlaze u poslednjih 20-30 godina niti ko tako zove niti ikome pada na pamet da im se podsmeva? Jedina razlika među njima je što su ranije odlazili ljudi koji su i ovde bili moleri, vodoinstalateri, fabrički radnici, automehaničari, konobari, građevinci... i isti posao obavljali i tamo kud odu. Imali su jasan cilj - da zarade toliko da mogu da naprave kuću kad se vrate, po mogućstvu s lavovima na kapiji, dovezu se mercedesom čiji su vlasnici, na ruci nose zlatan sat, prave svojoj deci svadbe od tri dana i prijatelje i poznanike časte široko, "šta kafana pije". Tamo jedu najgoru podrigušu, štede svaku paru, druže se samo sa "svojima" i zabole ih kako ih posmatraju "tamo" - jedino im je bitno šta će raditi kad dođu ovde, kad se vrate. Većini skoro da je bilo krivo kad im niko ne zavidi.<br />
<br />
Tako je jedan poznanik mojih poznanika kasnih sedamdesetih naručio "šta kafana pije" i poslužio pečeno prase. Da li mu se nisu dovoljno divili ili mu nisu dovoljno zavideli ili šta je već bilo, tek - bio je nezadovoljan, pa je dodatno tražio da prase ukrase svud unaokolo i ćevapima. Prava mesna ikebana!<br />
<br />
Ovi novi "stranci" (ne, oni nisu gastarbajteri, nikako) ne odlaze da se vrate, oni odlaze da tamo negde ostanu. Da postanu veći Rimljani od Rimljana. Oni su ovde bili akademski građani, fakultetski obrazovani, i cilj im je da i tamo budu viša klasa. Naravno, ne samo po društvenom statusu već i po materijalnim dobrima. Uglavnom su ljuti na Srbiju, neretko je mrze iz dna duše. Ali, u stvari - ALI, nostalgija je jedna vrlo zajebana stvar. Najčešće se o nju sapletu i postaju "ljudi bez identiteta" - nisu ni tamo ni ovde.<br />
<br />
Meni je u tom smislu najslikovitija priča jednog beogradskog dečka, rokera, urbanog lika u onom osnovnom značenju (izraz "urbano" ide mi na živce jer ga obično koriste kvaziintelektualci, seljačine i kompleksaši, ali ovde pristaje jer je reč o autentičnom beogradskom asfaltu). Otišao je u London, i mada je nostrifikovao diplomu ETF, još uvek je radio kao tonac u jednom studiju. Dobro, bar je i dalje slušao muziku po svojoj meri. Stekao je i prijatelje Engleze, devojka mu je Engleskinja... Uklopio se sasvim. I onda mu jave, kao štos, da Mitar Mirić (onaj narodnjak kome teško razlikuješ lice od guzice, što ima frizure od kojih se isprepadaš, a od pesama ti pozli koliko zavijaju) ima "koncert" u nekoj londonskoj pripizdini, u "klubu" koji drži "naš" čovek. Da li je otišao? Jeste! I ovako to opisao: "Znaš li ti šta je nostalgija? To je kad ja odem da samo vidim Mitra Mirića, a rasplačem se, i to od navale osećanja. Mnogo je zajebana stvar nostalgija! D'umreš!"<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0p4gY8kINQx68T0g6aSFKClu2DppP0LiShfSTHsjYec5lq5hW8sZbx2z5_ROMoNZcSc4Pe8c7bIJIe9HpCBI561GvGjNqoT9oSVx5gA6gfss662qUVA0t6VQ9wZhKgESNUzHuRys435wI/s1600/Novi-Zeland.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="282" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0p4gY8kINQx68T0g6aSFKClu2DppP0LiShfSTHsjYec5lq5hW8sZbx2z5_ROMoNZcSc4Pe8c7bIJIe9HpCBI561GvGjNqoT9oSVx5gA6gfss662qUVA0t6VQ9wZhKgESNUzHuRys435wI/s320/Novi-Zeland.jpg" width="320" /></a></div>
Devedesetih sam i ja želela da odem. Samo želela? Ma, napravila sam i konkretne korake. Pravac - Novi Zeland! Pita me majka: "Što, Miko, čak na Novi Zeland?"<br />
"Zato što, ako me uhvati nostalgija, nema šanse da se vratim."<br />
Nekako mi je normalno da "presečeš" - il' si tamo il' si 'vamo. Pa ako ti tamo nije potaman, vratiš se, stvarno vratiš, ne samo svratiš. Situacija u kojoj sam se nalazila stvarno je bila zastrašujuća: razvedena, podstanar, s dvoje maloletne dece, s poslom koji radim za "svinjarije", i dodatno imam još dva posla tako da po ceo dan idem s posla na posao, decu ne viđam (ispali su super, ne zahvaljujući meni - ja sam bila preumorna, prenervozna, napižđena na sebe, Srbiju, ceo svet i Boga, tako da im hvala što su me trpeli i izrasli (uprkos svemu) u normalne, divne ljude).<br />
<br />
I tako, odem ja u ambasadu Novog Zelanda, delili su je s australijskom u to vreme, i apliciram. Popunjavala sam neke upitnike i formulare. Bodovali me. Super prošlo to bodovanje, samo malo naopako od mojih predubeđenja - sve ono što sam mislila da je vredno, vredelo je malo bodova, a ono što sam mislila da je otežavajuća okolnost, ispostavilo se da je dobitna kombinacija. Na primer, najviše bodova dobila sam na uzrast dece (idealan) i na hobije. Te hobije ne bih ni popunjavala, nego je devojka iz ambasade insistirala da napišem. Bilo mi je glupo da napišem kako znam da pletem, heklam, tkam... a ona će: "Obavezno upišite da ste tkalja! Imate li neki papir koji to može da potvrdi?"<br />
"Mogu da nabavim ako treba. Radila sam s profesorkom Nađ u njenoj tkačkoj radionici."<br />
Dosta bodova dobila sam i na ruski, a moja svetska književnost kojom se ponosim... Ma, idi, begaj, koga to još zanima!<br />
<br />
Posle sam saznala da sam u rekordnom roku obaveštena o bodovanju i u još rekordnijem roku pozvana na prvi sastanak. Drugi je trebalo da bude znak da sam već jednom nogom na Novom Zelandu, ali sam im se zahvalila. Ja se u međuvremenu zaljubila i ostala u Beogradu. Udala se, rodila još jedno dete... Da li mi je krivo? Nije, naravno. Verujem da bih se snašla (nije mi u prirodi da odustajem i sigurno bih stekla prijatelje jer ih steknem i na nemogućim mestima i u neverovatnim okolnostima), ali - možda i ne bih. Drugo, tamo bih u startu bila građanin drugog reda, a sebe uvek i svuda smatram građaninom prvog reda. Deca? U to vreme su mi se vratili neki prijatelji posle pet godina u Australiji jer im je sin postao narkoman - po ceo dan bili su na poslu, ispustili su ga. Deca mogu bilo gde da postanu narkomani, nije kriva Australija, pa i ja sam po ceo dan radila (ali tek da platim račune), međutim, ovde su mi bili majka, kumovi, prijatelji... Imala bih nekog od poverenja na koga mogu da se oslonim, da mi se nađe makar da me razume, verovatno i pomogne... I još da se izložim opasnosti da plačem uz Mitra Mirića! Horor! Ta zajebana nostalgija saplela me je i pre nego što sam otišla. <br />
<br />
Izuzev Aljaske i Papua Nove Gvineje, imam prijatelje, bliske prijatelje, svuda po svetu. Rasuli su se kao nekontrolisana eksplozija po planeti Zemlji. Jedan školski drug pobegao je od srpske bede u Grčku, posle nekog vremena i Grčka je postala bedna. Sad je u Danskoj, pa nešto mislim...<br />
<br />
Pre neki dan javila mi se Ž, i ona je u stvari inspiracija za ovaj post. Ne mogu da prestanem da razmišljam o njoj. Živi u Čikagu, otišla je još 1995. Ž. je završila engleski, i pored engleskog tečno govori i piše na ruskom i francuskom. Novosađanka je. Kaže da je "s Novim Sadom u braku, a Beograd joj dođe kao ljubavnik". Najbolje žurke bile su kod nje, ko god je dolazio u Novi Sad spavao je kod nje, imala je veliko i odlično društvo, izlazila, išla na predstave, koncerte, utakmice, pogotovo košarkaške i odbojkaške, prevodila da zaradi neku paricu... Živela je punim plućima, bila vesela i bilo joj je lepo. I nama s njom. Jedini problem - nije imala dovoljno para. Niko tada nije imao dovoljno para, osim krimosa, što mu dođe kao neka preporuka što si sirotinja.<br />
<br />
Smuvala je nešto da kao ide na studije u Ameriku. I stvarno je upisala ekonomiju kad je došla. I radila sve vreme. Na početku u restoranu, kao potrčko, pa čistačica, pa konobarica, pa na kraju kao host. Odnedavno radi "pristojan" posao, sortira račune knjigovođi, skenira ih i pravi elektronsku arhivu. U nekoliko navrata bila je bez posla. Imala je dve veze - prvu je prekinula kad je dečko preskočio da pomene roditeljima da je iz Srbije ("Ja sam to što sam, i ne stidim se. Ponosim se!!!!"). Kaže da ga je jednostavno izbrisala iz pamćenja i srca. Drugu vezu je prekinula kad je ukapirala (posle pune tri godine zajedničkog života i pet veze) da ga izdržava ("Koj' će mi moj? Nisam mazohista"). I tako moja Ž. nema ni muža ni dečka, ni decu, radi po ceo dan, prepodne u firmi, uveče u restoranu, ne izlazi ("Nemam ni para ni vremena"), nema "pravo" društvo ("Sve je zasnovano na interesu, a i glupi su, brrrrate, ko tocila, ne mogu da slušam baljezgarije"), ne druži se s "našima" ("Ako hoćeš da te neko skenja, samo počni s našima da sarađuješ")... Radi po ceo dan, i radi po ceo dan, i tako... Radi po ceo dan. Ima li para? Ima, i sad je tamo srednji sloj. ALI - "Živim kao skot. Je l' ovo život? Ne sećam se kad sam se poslednji put smejala od srca."<br />
<br />
Moli me da joj pričam o Novom Sadu - šta se promenilo, da li je još lepši, jesu li njene Lale i dalje dušššševne... Šta da joj kažem? Odavno nisam išla na tu stranu. Onda mooooli da joj pričam o Beogradu - šta se dešava, kako izgleda, pita za klopu u restoranima u koje je išla, za ljude s kojima se družila, za Kelemegdan, Savu, Dunav, Zemun, predstave u pozorištima, muziku po kafanama, sastajemo li se još na popodnevnim kafama u gradu posle posla, koji su novi vicevi, pogotovo oni i Sosi i Lali... Ma, sve je zanima! Kad počnem da kritikujem Srbiju, prekine me: "Nemoj, molim te, drugi put ćemo o tome..." Podseća me na kumu iz Australije koja mi je jednom rekla: "Volim ja svoju Srbijicu i tako usranu i nikakvu."<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBRLwSmbpluwvDBgSRZc_MJiHLEe2gPRy1JkQPSkOYKYaRiUQ88OJma-vjRmzXjP2ixateDFxZ-Qv0HUo4ke7SC40O16r2bqavy3mjEx2WuVw7GjEoYyWK6RdqnsdXfvWxneMnD8MGh66o/s1600/srpski-pasos.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="172" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBRLwSmbpluwvDBgSRZc_MJiHLEe2gPRy1JkQPSkOYKYaRiUQ88OJma-vjRmzXjP2ixateDFxZ-Qv0HUo4ke7SC40O16r2bqavy3mjEx2WuVw7GjEoYyWK6RdqnsdXfvWxneMnD8MGh66o/s320/srpski-pasos.jpg" width="320" /></a></div>
Jednom sam pitala Ž. što se ne vrati - uštedela je neki novac, ima gde da dođe, a ona mi uzvrati: "I, šta sam radila ovih 20 godina?! Ništa nisam uradila. Ništa nemam izuzev tih jebenih para. Da ih stavim sebi u dupe, šta misliš?"<br />
<br />
Pre neki dan me je zabrinula - kaže kako joj je sve bezveze, i tako neki put, kad dođe kući, mrtvosana od umora, počne da priča naglas, na srpskom, sve zamišljajući da priča s nekima od nas. "Pričala sam i s tobom, pa smo se smejale ko lude. Nego, znaš li šta je problem? Neki put ne znam da li smo stvarno pričale ili sam ja to sama..." <br />
<br />
Nostalgijo, jebi se! I da dodam - jedi govna! Mnogo govana.<br />
<br />
Post je objavljen i <a href="http://slovopres.com/?p=4290" target="_blank">ovde</a>. </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-66780797280521930792015-07-22T08:38:00.001+02:002015-07-22T08:56:56.550+02:00Seksi gaće u akciji spasavanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2KJ9embkhPb_bdPaoGfQ_YTza6JNdrGR1zd0lWIfyyxTP58lzuj-XCC10T5Q2DyeAl1WBLo1RezhfsgZ5lGQ5pzOLITF9lqPXv_KMQGWPNnV-ZHirBGe9L-cT_RBL5i4DkUcSuCOTrhy4/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2KJ9embkhPb_bdPaoGfQ_YTza6JNdrGR1zd0lWIfyyxTP58lzuj-XCC10T5Q2DyeAl1WBLo1RezhfsgZ5lGQ5pzOLITF9lqPXv_KMQGWPNnV-ZHirBGe9L-cT_RBL5i4DkUcSuCOTrhy4/s1600/images.jpg" /></a></div>
Po najvećoj vrućini, koju inače teško podnosim, išla sam s drugaricama da biramo seksi donji veš. Nismo sve kupovale, samo jedna od nas, a mi ostale bile smo logistička podrška i imale smo savetodavnu ulogu. Stvarno ne znam šta je gore - da li vrućina, da li biranje veša, da li razlog što to uopšte radimo. U normalnim okolnostima, da se ne radi o drugaricama, jednostavno bih izbegla to celoposlepodnevno mučenje, ali ovako... Šta ću - gde svi Turci, tu i mali Mujo.<br />
<br />
Ona, Moja, koja kupuje tange sa čipkom, podvezice, brus koji je više top nego grudnjak, konačno ima crno na belo da je muž vara. Čak zna i s kim. Naravno, očajna je. I naravno da nam je to bilo na dnevnom redu. Šta bi trebalo da radi? Da ode, napusti ga neprimetno, kao dašak vetra koji ti očeše obraz; ili da s njim porazgovara oooozbiljno; ili da ga napenali i izbije mu zube ili bubrege, šta već misli da će mu teže pasti; ili da mu vrati kontru tako što će ona njega prevariti; ili da se sastane sa suparnicom i objasni joj situaciju... Bilo je tu predloga i predloga.<br />
<br />
Na svu sreću, prvo je otpala varijanta da se nađe s Njom - šta ima s Njom da se nalazi, pa nije joj Ona ništa kriva. Nije Ona mogla da ga natera na nešto što nije želeo. Stvarno, kakve veze Ona ima sa celim slučajem? Sasvim je nebitna.<br />
<br />
Otpala je i varijanta da fizički nasrne na njega. Jeste da je na početku vikala kako će mu "oči iskopati", "ubiti ga na spavanju", "otfikariti mu alatku"... ali nije to ozbiljno mislila. Bar se nadam.<br />
<br />
Razgovor s njim - to već ima smisla. Pod uslovom da Moja zna da vodi razgovor. U stanju u kakvom je, mislim da je to teško izvodljivo. To ne bi bio razgovor već verbalni napad. I monolog. I mnogo vike. Kakav bi bio rezultat? Još gora situacija nego što je sad. Bila bi to odlična opcija ako želi da ga napusti, pa da mu objasni šta nije bilo u redu, ali, budući da ona želi da ostanu zajedno i "sve bude kao pre", takvim "razgovorom" samo bi ga učvrstila u uverenju da je ispravno da se raskantaju.<br />
<br />
Stvarno, što se ne bi rastali? Ako nisu sigurni, ne moraju da se razvedu, ali da se odvoje na neko vreme i razmisle, to već nije loše. Gledala me je belo, kao da me prvi put vidi.<br />
- Gde da odem? Da izađem iz kuće? Ili da on ode kod Nje? 'Si normalna? Nemam ja gde da se potucam, a on, ako ode kod Nje, više ne mora ni da se vraća.<br />
- A da samo prekinete sa seksom?<br />
- Pa nemamo seks.<br />
Sve smo je gledale čudno.<br />
- Kako misliš - nemate seks?<br />
- Tako lepo.<br />
- Pa što ti je onda stalo do njega?<br />
- Imam dete s njim, kuća je zajednička... i sad sve to treba da mi otme neka drocla?<br />
- Nemoj tako, možda nije droca, možda se zaljubila. I on u Nju.<br />
Tu je počela da raste ideja o kupovini donjeg veša. I narasla je do neviđenih razmera. Ona, Moja, treba ponovo da ga zavede!<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4M914ap0GBDOxXMMmu8cUzHzqye2ucLLe_sdY1Eq13U8X_gxFqO4zDvnR7CB6UOmsgaFznGm-lF1MkWKKY3a88V_TPS3PSdKAs3eV-YHXOF7e_rdqqYVJMz08vp_cILJdpxMV3s5zrDO1/s1600/%25D0%25B8%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B5%25D0%25BA%25D1%2581.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4M914ap0GBDOxXMMmu8cUzHzqye2ucLLe_sdY1Eq13U8X_gxFqO4zDvnR7CB6UOmsgaFznGm-lF1MkWKKY3a88V_TPS3PSdKAs3eV-YHXOF7e_rdqqYVJMz08vp_cILJdpxMV3s5zrDO1/s1600/%25D0%25B8%25D0%25BD%25D0%25B4%25D0%25B5%25D0%25BA%25D1%2581.jpg" /></a></div>
Volim svoje drugarice, onako iz srca, pune duše. Ništa mi nije teško za njih da uradim. Ali ovaj put ništa nije bilo ni iz srca ni iz duše. Kakvo zavođenje, kakvi bakrači! Nije imao ko da me sluša, bila sam u manjini, ali ja bih ovo nazvala prostitucijom, bez obzira na to što su u braku. Ona će se prodati jer očigledno nema neku želju za njim, a ljubav... To nije tema. Moja se bori za kuću, za zajedničku kasu... Niko nije pomenuo da li ga voli, makar da li ga želi. Ili to više uopšte nije važno? Jedini njen argument nad kojim bismo možda mogli da se zamislimo, to je dete. S druge strane, zar detetu nije bolje da živi bez svađa, mrkih pogleda, nezadovoljstva... koji će se sigurno kad-tad ispoljiti?<br />
<br />
Izuzev u prvoj godini braka, u razgovorima ga je uvek nazivala "ona moja budaletina". I sad joj je najednom stalo do te budaletine. Ili je budaletina = kuća? A do kuće joj je stalo, i to je u redu.<br />
<br />
Svaka od nas rekla je šta bi uradila u toj situaciji. Ja bih, naravno, otišla. Čak i bez objašnjenja. Razmenila bih neku reč samo ako me nešto pita. Ali sigurno uopšte ne bih razgovarala o Njoj.<br />
- Kako? Sve bi prepustila drocli?<br />
- Ma, verovatno nije droca. Ona me ne bi ni zanimala. Sve i da je evidentirana prostitutka.<br />
- Pa što bi onda otišla?<br />
- Zato što ja više ne bih želela da budem s njim. Ako je s drugom, to znači da s nama nešto nije u redu. Uostalom, izgubim svako interesovanje kad vidim da nisam poželjna. Ne volim gužvu. Ako je s drugom, šta ću tu i ja? Gužva.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsgEoE48gmyWOtCbxDARBt7YajJ3Q0bn7Q4yagVG_oppi5iBe6rbHfpwhA2_0dmH9emQooc1LMSCTHfyLIkbDrbg37XEBsF54_mpQhVYwIlEpy0_taqyj9XQMbc4ZJKjcGo4ZUNJbe8i7t/s1600/images+2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsgEoE48gmyWOtCbxDARBt7YajJ3Q0bn7Q4yagVG_oppi5iBe6rbHfpwhA2_0dmH9emQooc1LMSCTHfyLIkbDrbg37XEBsF54_mpQhVYwIlEpy0_taqyj9XQMbc4ZJKjcGo4ZUNJbe8i7t/s1600/images+2.jpg" /></a></div>
Ali, dobro. Ona je Moja, pa ću uraditi ono što njoj odgovara, iako se ne slažem. Čuj, ne slažem! Mislim da je to što radi čista glupost, poniženje, gubljenje vremena i nerava. Za Nju kaže kako je "sva nikakva, ni sise nema". Ako je stvarno sva nikakva, onda je verovatno zaljubljen u Nju. Možda je i voli, a kad nekog voliš, ne gledaš mu ni u zube ni u sise, drži te nešto drugo. To "nešto drugo" ne može da se nadomesti seksi gaćama, kakve god da su. Nije ti važno ni da li je taj neko visok ili nizak, debeo ili vitak... Naprasno počne da ti se sviđa i njegov veliki nos, i ožiljak iz tuče, i pivski stomak... I taj neko ti je najlepši na svetu, i s gaćama-domaćinkama je seksi.<br />
<br />
Ipak, mi smo izabrale silne gaće, sve odreda - seksi, dva-tri brusa, crveno-crne podvezice s mašnicama, crne haltere... Pride joj je svaka od nas kupila još po nešto. Ja sam joj poklonila čarape, prave jebozovne čarape s linijom pozadi, ne hulahopke. Kupila sam joj ono što se meni svidelo, što bih i sama sebi kupila.<br />
<br />
Sad čekamo izveštaj. Volela bih da se varam u predviđanjima.</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com15tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-22891394931062559372015-06-29T20:57:00.000+02:002015-06-29T20:57:59.543+02:00Bombar dan!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Za vreme bombardovanja 1999. godine Srbijom je kružio vic:<br />
"Grdi majka sina (za nekih dvadesetak godina, što će reći da se odnosi na sadašnje vreme):<br />
'Znaš li kako je meni bilo strašno - bombarduju nas, nema struje, ja učim na sveću, i opet sam završila fakultet, a ti, dve glave imaš, i ništa ti ni u jednu ne ulazi.'"<br />
Toliko su nas rokali raznoraznom hemijom, stvarno verujem da smo mutirali. Makar smo postali otporniji i fizički i mentalno, to je fakat.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEieV1tm8LTFmSDue5_FoPbF3OyCToBCvceUlqyfnimx00g2_CguZ_KKFhexzFvxETtztM3V8zBFeEVzD216ceQNvQCUwGmflOkd8zaK3sppUA2XVRqmS-0rVWqh1S1N2WuChN2BH_4mClh1/s1600/IMG_1427.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEieV1tm8LTFmSDue5_FoPbF3OyCToBCvceUlqyfnimx00g2_CguZ_KKFhexzFvxETtztM3V8zBFeEVzD216ceQNvQCUwGmflOkd8zaK3sppUA2XVRqmS-0rVWqh1S1N2WuChN2BH_4mClh1/s320/IMG_1427.JPG" width="240" /></a></div>
Uobičajeni pozdrav je bio: "Bombar dan!"<br />
<br />
Bili smo u nokdaunu, na svaki način, da nam je preostalo jedino da se dobro zezamo. Izuzev prvih dana, više niko nije ni obraćao pažnju na šizelu (početak bombardovanja) i smirelu (kraj). Skloništa su bila puna prvih nekoliko noći, posle se išlo u podrume samo po dogovoru, na druženje, pevanje, piće... Jedna drugarica mi se tako udala, upoznala je muža u skloništu. Eto, družim se s "ratnom profiterkom". <br />
<br />
<br />
Priča mi druga drugarica, koja je ovde preživela sve to, a sad živi u Americi, da je jednom prilikom u restoranu u Njujorku nešto čudno počelo da miriše, i da je onda neko viknuo: "Terrorists!", pa je nastala panika i rekordnom brzinom restoran se ispraznio. Sedeli su samo ona i njena porodica: otac, muž i ćerka. Pogledom su ispratili ljude koji beže, a oni nastavili da jedu. Ispostavilo se da je greškom prosuta neka hemikalija u zadnjem dvorištu. Na pitanje "kako to da se nisu uplašili", odgovor je bio: "Mi smo Srbi." Gledali su ih kao vanzemaljce. Šteta što su im vatrogasci prekinuli večeru, ostali su bez deserta.<br />
<br />
Tokom bombardovanja naši kumovi su se zabavljali, ono "momak i devojka". Oboje razvedeni, oboje duhoviti, svaki dan voze kući preko Pančevca (Pančevački most) devojku koja čisti njegovu advokatsku kancelariju. Još ispipavaju teren, predstavljaju se jedno drugom u najboljem svetlu, a pogotovo se pred tom devojkom prave fini. Poenta je bila u tome da se preko mosta vrate u grad pre šizele. Međutim, jednom ih šizela zatekne usred prelaženja mosta sa sve devojkom koju još nisu odvezli kući. Umesto da pojuri, da gas i pređe most što brže, naš kum zaustavi, izađe iz kola, otvori vrata budućoj ženi i kaže: "ili ćeš sad da mi daš ili vas obe ostavljam nasred mosta."<br />
Ona mu ubrzano odgovori: "Ma, daću ti šta god hoćeš, samo pređi most, budalo jedna!"<br />
Da li mu je "dala"? Jeste, verovatno iste večeri, na obostrano zadovoljstvo.<br />
A i devojka mu je sutra dala - otkaz. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Eh, te "milosrdne" bombe... Pored NATO tekovina prođem najmanje jednom mesečno kad idem kod štampara, gledam u imena izginulih, dece koja su stražarila u regularnom vojnom roku, i svaki put se čudim, nikako da se naviknem. Bombardovali su bolnicu! Nikom ništa, očigledno to nikog nije dirnulo, osim nas.<br />
<br />
A ostavili su nam i osiromašeni uranijum... Da li je to "tajna"
srpskih sportskih uspeha? Možda. Postoji izreka: Ono što te ne ubije, ojača te!
Nas, preživele, ojačalo je. <br />
<br />
Da li se neko seća terorističkih napada u Egiptu 2005? Očekivanja su bila da će Šarm el Šejk posle toga turistički "uginuti", ali - sezonu su spasli srpski turisti. Posle napada svet je otkazivao
putovanja, a naše agencije su za dž dovodile naše turiste. Već sam
iskoristila odmor, nisam mogla da idem, nažalost. Kakav, bre,
teroristički napad? Sve smo to već preživeli kod kuće. Bili smo u mnogo većim opasnostima.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEietcGpDDgVpZKru11OjGr4QxHoNBG3RBKQ1yDWwuRwEgcbBzOIP6IAAr1RgGNO97005y_1tlToHBeO2p9MVFNeEIepkHcycelyyqBkI9CxnaYXAoDv7r_aEsmYFeyq2w0wBDf-J4IhYeVu/s1600/11701044_944705105588083_2323748791935413432_n.png" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEietcGpDDgVpZKru11OjGr4QxHoNBG3RBKQ1yDWwuRwEgcbBzOIP6IAAr1RgGNO97005y_1tlToHBeO2p9MVFNeEIepkHcycelyyqBkI9CxnaYXAoDv7r_aEsmYFeyq2w0wBDf-J4IhYeVu/s320/11701044_944705105588083_2323748791935413432_n.png" width="320" /></a>Da li je veća verovatnoća da ti se desi teroristički napad na letovanju ili da stradaš na bilo koji način kod kuće? Bogami, teška konkurencija. Najveća opasnost u kojoj sam bila, bila je ovde, u Grockoj. Naš prijatelj tamo ima kuću gde se povremeno skupljamo i roštiljamo. Prvi komšija je domorodac i ima veliko imanje, pa, kako se ovde i pred bombardovanje i za vreme bombardovanja kuburilo s gorivom, on je tankovao naftu, benzin, dizel... Sve kupljeno "preko ruke" za potrebe obrađivanja imanja, a u velikim količinama. Gde sve to da smesti? U dvorištu ima podrum, pa ga je proširio, tamo odlagao i odlagao... Dvorište mu je bilo krov magacina goriva. U jednom trenutku dođe vojska tokom bombardovanja, smesti se kod njega u dvorište jer ima odličan položaj. Šeta se vojska po dvorištu, osmatra... i - puši! Kao manijak je gasio opuške, a kad god padne kiša, rasplače se od sreće. Oficir ga je pitao jednom što plače, a on, ozaren, odgovori: "Od sreće! Znate, mi poljoprivrednici..." Gde da kaže šta mu je ispod dvorišta! Da ga strpaju u zatvor i zaborave ključ.<br />
<br />
Kad smo čuli priču, iz prve ruke, počeli smo da se - smejemo. Tad smo skapirali što su mu podočnjaci veliki. Pa on noćima ne spava, dežura jadan da li je neko zapalio cigaretu. Pljuštali su komentari, ali najbolji je bio: "Zamisli da sve ovo ode u pizdu materinu?! I mi tako letimo u vazduh nagore, sretnemo se s NATO padobrancima koje je takođe pogodila gročanska eksplozija i koji lete nadole, i pitamo 'otkud vi?', oni naravno kažu 'iz Avinjana", a onda oni nas pitaju otkud mi, a mi odgovorimo: 'Iz Grocke!'" Lepa Grocka, sva u voću, na Dunavu, ali možda nije za roštiljanje, pušenje...<br />
<br />
Sluša on nas u neverici, odmahne rukom: "Vi ste ludi, ja mislio pametni ljudi..." Hteo čovek da podeli muku, a naišao na smeh. Jadničak, čujem da je prošle godine umro - srčka. Mislila sam da će živeti večno kad je preživeo vojsku koja puši u njegovom geostrateški odlično postavljenom dvorištu.<br />
<br />
A šta da je bomba pala u dvorište? Bombar dan! Dan kao i svaki drugi. Na sve smo se navikli.</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-65742649978005366582015-05-31T20:16:00.000+02:002015-06-01T00:00:02.676+02:00Zagrljajčić<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoZf6BVIZr6dE6uqTYzqlq94ku0aUWhCY0fzEEKtY6oWWxxzJC5HazBWvJDYb7mLaWvuV14ee47_IZE2eXCr3u2eX71ajQZclyyGyICKu7CpRP7bR2sUWpDpR1qshxPQNI6t8zHGMYVOu4/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoZf6BVIZr6dE6uqTYzqlq94ku0aUWhCY0fzEEKtY6oWWxxzJC5HazBWvJDYb7mLaWvuV14ee47_IZE2eXCr3u2eX71ajQZclyyGyICKu7CpRP7bR2sUWpDpR1qshxPQNI6t8zHGMYVOu4/s1600/images.jpg" /></a></div>
Znam da je ružno osećanje, i da nije ni kulturno ni vaspitano tako nešto osećati, ali - zavidim ženama koje imaju žensku decu. Naravno, svoje sinove obožavam, vole i oni mene (iako to pokazuju na "svoj" način, pa mi je ponekad potrebno i prevesti šta su u stvari rekli ili uradili), međutim... Žensko dete je žensko dete. Tačka.<br />
<br />
Imam drugarice koje se žestoko posvađaju sa svojim ćerkama, čak padnu i teške reči, ali posle se grle, ljube, poveravaju se jedne drugima... Lakše je ući u žensku glavu kad si žensko. Uostalom, i da nemaju baš neku komunikaciju, jedna drugu mogu makar da razumeju - od toga kako se osećaju u pojedinim trenucima do saveta od (ženski) životne važnosti. <br />
<br />
Dok su moje drugarice, majke ženske dece, kupovale svojim devojčicama haljinice, raznorazne andrmolje za kosu... ja sam bila u potrazi za rančevima s mrtvačkim glavama, kojekakvim junacima-tabadžijama koji spasavaju ljudski rod i planetu Zemlju, a na prvi pogled deluju kao da ne znaju gde i koga udaraju, bitno je samo da - udaraju. Stvarno, što da me spasava neko čiji mi izgled uliva strah, najmanje nelagodu?<br />
<br />
To što sam znala imena fudbalera i kako se koji stadion zove diljem sveta, to je - ništa. Teže mi je padalo što je izbor kanala na TV uvek "pravedno" bio njihov izbor (nadglasaju me), a tek kad kažem šta bih ja da gledamo... Neki put me odmere začuđenim pogledom, neki put podsmešljivim ("Ma, daj... Nije valjda da i ti pratiš te gluposti?"). Kupila sam majušni TV, stavila ga na konzolu u kuhinji, visoko, da mogu normalno da gledam program dok radim stojeći i to je jedno vreme bilo idealno rešenje. Nažalost, kad su počele raznorazne lige, prvenstva i svakojake druge izmišljotine onog najdosadnijeg i najglupljeg sporta - fudbala, onda su bila upaljena sva tri televizora (a u 35 kvadrata) na različitim kanalima, pa je nastalo trčanje iz jedne u drugu sobu, da slučajno nešto ne propuste. Glupi fudbaleri u istom danu igraju sve utakmice. Moj genijalni plan ispostavio se kao čist promašaj.<br />
<br />
Dobro, preživesmo svi - i oni i ja. Rezultat je da su me "navukli" na sport, izuzev fudbala. Stvarno ne mogu da ga gledam. U svim ostalim sportovima čak i uživam, ali dosadni fudbal deluje mi kao teža muka od praćenja uživo sušenja boje na tek okrečenim zidovima.<br />
<br />
Da zanemarim interesovanja koja nam nisu ista. Da pređem na pokazivanje osećanja. Dok su bili mali, grlila sam ih i ljubila kad mi se hoće, a htelo mi se stalno. Ne mogu da kažem kako su tako mali bili imuni na cmakanje, grljenje, sedenje u krilu, guškanje, zajedničko spavanje... Učestvovali su u tome ravnopravno sa mnom, mada nisu svi bili isti. Najstariji nije dozvoljavao da ga iko poljubi osim oca, nane (moje majke) i mene; srednji je bio kao malo kurviče, njega je gnjavio ko je stigao; a najmlađi je imao "torturu" samo s moje strane.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhFmIn98jebWvyyH4amiBg_og0UTt9dgP8yido4JvAH_QtuJmQopHq87GZsosXj1VZj205hij5XaFrXRSH3F23A3Ukr-tIIa-ovB_xzicnzS55DH8inzHUxVrnap3hJ_DvrPYPgoutg6Cb/s1600/Decaci-se-boksuju.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="196" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhFmIn98jebWvyyH4amiBg_og0UTt9dgP8yido4JvAH_QtuJmQopHq87GZsosXj1VZj205hij5XaFrXRSH3F23A3Ukr-tIIa-ovB_xzicnzS55DH8inzHUxVrnap3hJ_DvrPYPgoutg6Cb/s320/Decaci-se-boksuju.jpg" width="320" /></a></div>
Prvenče me je molilo kad idemo negde da ga niko ne dira ("Kaži im da mi ne rade 'ono', moooolim te", a "ono" se sastojalo u stiskanju lica rukama i obavezno ljubljenje posle koga bi manijakalno brisao obraze).<br />
<br />
Sredinac se sam poturao da ga ljube, drže u krilu, miluju, gnjave... Da je neko hteo da ga otme, to bi bila nenasilna akcija. Otišao bi s bilo kim ko je voljan da mu se smeška i da ga miluje po glavi. Kao sasvim mali, kad ga okupam, i onako rumenog, bucmastog i mirišljavog počnem da ljubim, malenom krofnastom rukom pokazivao bi gde još želi poljubac. Taman posla da zaboravim ramence, pa kolence, pa lakatić, pa zadnji deo vrata... A kad je malo poodrastao, ali još uvek bio mali, s nanom se igrao "da pukne" - da ga ona poljubi i da pukne, pa on nju i da pukne.<br />
<br />
Najmlađi, koga još uvek često zovemo Mali (mada je najveći - najteži, najviši, najširi, najkrupniji...), takođe je brisao obraze ako ga poljubi neko "stran", a dodatno se i mrštio na sam nagoveštaj da će mu neko takav biti na nebezbednoj udaljenosti. Ja sam ga se vala naljubila, takvog, ledenog, mrgodnog, meni preslatkog.<br />
<br />
Kad su bili mali, pa kad odemo kod nane u Kragujevac, nastane takva radost, cika i vriska od čiste sreće što smo zajedno, da se na kraju svi đuture "gušnemo" u isti krevet. Jeste bio širok, ali tu zaspimo, svi zagrljeni: moja majka, moja sestra, moja deca i ja. Nikome ništa ne smeta, mada se stisnemo kao sardine. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXxbX3W-uAQRA6MjSxI7UrFwTTkMeaLZMmKztpAbWuz-qXEZ6wk-kdhnGmdshve9jkTR1QNMzpfJrR1ad_JXqOcPpmU-Jeo2vW3nctaibW6tXgtZ9vlMGDoMvXrr864WDr3Cd70Pk7Nfom/s1600/images+2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXxbX3W-uAQRA6MjSxI7UrFwTTkMeaLZMmKztpAbWuz-qXEZ6wk-kdhnGmdshve9jkTR1QNMzpfJrR1ad_JXqOcPpmU-Jeo2vW3nctaibW6tXgtZ9vlMGDoMvXrr864WDr3Cd70Pk7Nfom/s1600/images+2.jpg" /></a></div>
A sad, kad zagrlim Prvenče, kaže mi: "Jaoooo, što si dosadna...", Sredinac: "Dobro, dobro, pusti me...", a Mali: "Eto, zagrlio sam te." Poljubimo se mi kad se vidimo, ali onako. Ili još gore - poljube me u glavu, odozgo, kao da sam ja njihovo dete. Tu i tamo na kvarnjaka uspem kao puvanjak da se provučem i izmamim neki poljubac i zagrljaj. Poslednji put devojka reče za Sredinca: "Ima lepe oči na Vas", a ja odmah, da "ne prođe voz", brzom brzinom počeh da ga ljubim u oči: "Oko moje lepo..."<br />
<br />
Znam ja da možda nekome sa strane izgleda degutantno da se majka ljubi i grli s odraslim sinovima, ali meni oni nikad neće biti odrasli. Biće mi deca i kad im bude po sto godina, ako ja uspem da poživim do 120. Da imam ćerku, mogla bih bez ikakvih lukavstava da je pitam: "Može jedan zagrljajčić?" I da zagrljajčić i momentalno i monumentalno - dobijem.</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-88335112341829017712015-03-29T20:26:00.000+02:002015-03-31T04:37:13.427+02:00Draga Saveta, šta da radim?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgs2yOLN-tSzp-3POHr7no9HKVfInig4J30vG40WESpE8eiX59WA7pFZlIlBeK2KBydUpl5jl7sXAHIbjOlqaKxB0-DpD9_OGs2Wp6HXHxyC43WI2fSfL177M95aOPUcsJihJuNjoWGDVJ0/s1600/images.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgs2yOLN-tSzp-3POHr7no9HKVfInig4J30vG40WESpE8eiX59WA7pFZlIlBeK2KBydUpl5jl7sXAHIbjOlqaKxB0-DpD9_OGs2Wp6HXHxyC43WI2fSfL177M95aOPUcsJihJuNjoWGDVJ0/s1600/images.jpg" /></a></div>
Pričam juče s bivšom učenicom o muško-ženskim odnosima. Valjda devojka misli da od mene kao (mnogo) starije i iskusnije može da čuje nešto pametno. Kakva zabluda! Doduše, možda su se neki i propametili s protokom godina, ali ljudi iz mog okruženja, baš kao i ja, najbolji su dokaz da možete da omatorite koliko god hoćete, i da, bar što se tiče srca, nijednu mudrost ne pokupite. Tu i tamo se o neku emotivnu lekciju očešete, ali nema garancije da nećete ponoviti istu grešku. Ne samo drugi, već i sto drugi put. <br />
<br />
Jedna od mudrosti o koju sam se usput očešala jeste slučaj majke jedne moje dosta starije drugarice. Meni je tad bilo tridesetak godina, tek sam ušla u četvrtu deceniju, njoj otprilike kao meni sad, a njena majka je nekako u to vreme bila "zrela" za starački dom - ostavljala je upaljenu ringlu, bacala je neugašene opuške u đubre... U nekoliko navrata imale su požar u pokušaju. I ne samo to - postala je nesnosna u odnosu prema ćerki, valjda je zaboravljala da ova uveliko gazi šestom decenijom i da ne može da je preslišava kao malo dete. I tako, u prilično jadnom stanju smesti je moja drugarica u dom. Prvih meseci je kopnila i mentalno i fizički, jednom je zaspala sa cigaretom u ustima, progorela posteljinu i zaradila opekotinu na bradi... Povremeno sam je viđala, jer je njena ćerka stalno vukljala drugarice kad ide u posetu, s rečima: "Molim te, kreni sa mnom. Toliko je postala zlobna i otrovna, kad sam s nekim ne sikće toliko." Za tih nekoliko meseci, u nekoliko poseta, mislila sam da je svaki put poslednji put kako je vidim. I onda, najednom, dolazim u posetu ženi koja je pre samo nekoliko nedelja bila više mrtva nego živa, i ne mogu da je prepoznam: ofarbana kosa, frizurica taman kako treba, diskretno našminkana, lepo obučena, miriše, nasmejana... Podmladila se ne za jednu već za dve decenije! Šta se desilo, kakvo je to čudo moglo da je preobrazi? Zaljubila se! Ma, zaljubile su se sve žene u staračkom domu u tog bivšeg profesora matematike koji svira flautu, pobeđuje u šahu, lepo peva, trči ujutro... Sve one zarozane žene kojima nije bilo ni do čega, koje sam viđala u parkiću, sad su bile preobražene. Kakva, bre, demencija! Bile su vrlo svesne i sebe i svog okruženja i nekako poletne. Preslatke bakute koje vežbaju tai či, posećuju kozmetičara, frizera, prijavljuju se za sve aktivnosti, pogotovo da pevaju u horu... Podrazumeva se, on je horovođa. Eto šta ljubav učini od čoveka - preobrazi ga. Povremeno je ličila na šiparicu iako se bližila 80. godini. Kad nas je upoznavala s Gospodinom, toliko se ušeprtljala da nije ličila na sebe.<br />
<br />
To je bila prva velika lekcija. Do tada sam mislila da svako ljudsko biće, kad prevali 40, završava ljubavnu karijeru i nema šanse ni da se zaljubi ni da se neko zaljubi u njega. Koliko god glupo delovalo, bila sam ubeđena da je to neoboriva istina. Sad mi je smešno otkud su mi takve budalaštine padale na pamet.<br />
<br />
Bilo je još tih "ljubavnih" lekcija o koje sam se očešala, ne znam da li sam ih savladala. Na primer, posle razvoda, kad bi me neko pitao: "Hoćeš li se ponovo udavati?", moj odgovor je bio: "Nema šanse!!! Doduše, još me niko nije pitao, ali ako pita - nema šanse!" Naravno, sad sam u drugom braku. Toliko o tome.<br />
<br />
Gledajući drugarice, shvatila sam da svi muškarci koji im se sviđaju, samo na prvi pogled nemaju ništa zajedničko, a kad se malo bolje analiziraju, imaju najmanje jednu zajedničku osobinu na koju one "padaju". Pritom, uopšte nije retkost da je ta osobina nešto što one "ne podnose". Takođe je često da kod njih muškarci karijeru završavaju i pre nego što je počnu ako imaju neku sitnu "falinku". Na primer, moja sestra je tipa koji joj se mnogo svideo i s kojim je počela da flertuje naočigled svih nas, otkačila u trenu, kad se nagnuo ka njoj. Vidim ja da se nešto ukočila, neprirodno, počela da uzmiče, naprasno je "zabolela glava" i vratila se u svoju sobu po sistemu "ne, ne, ne, niko ne treba da me prati". Posle nam je rekla razlog "folirantskog" ponašanja - kad se tip nagao nešto da joj kaže, videla mu je okovratnik. Prljav, mastan... Bljak, za nju je istog trenutka bio mrtav. Jedna druga je gledala muške čarape, kad su u cipelama. Za patike to ne važi. Verovali ili ne, neki nisu imali šansu ni da je pozdrave ako su im virile dlakave noge kad sednu i pantalone im se povuku nagore. A tek bele čarape! Mogle su da imaju i pristojnu dužinu, ali bele... Bljak!<br />
<br />
Moram da priznam da sam i ja malo "nastrana". Kod mene šansu da ih uopšte posmatram kao civilizovane pripadnike ljudskog roda nikad nisu imali oni koji ne znaju da - jedu. Tako me je jedna drugarica pozvala na večeru s tipom za kojeg se opasno zagrejala, ne bih li joj rekla šta mislim - da li je za nju, kakav je... Bila sam preneražena kad sam videla kako drži pribor, a u nekoliko navrata pričao je punih usta. Da je još i mljackao, mislim da ne bih preživela duže od sat, maksimum sat i po vremena. Vraćamo se nas dve kući, i ona sva ushićena: "Jesi li videla kakav je!!! Fin, obrazovan, zgodan..." Ona sva u oblacima, a ja je spustim na zemlju: "Ne mogu ni da zamislim da te zagrli, kamoli poljubi. Pa on ne zna ni čemu pribor služi! Grize hleb... Gadan mi je, gadan... Bezgranično!" Bila ona s njim u vezi skoro dve godine, puklo je kad je ukapirala koliko je sebičan. Kad ga se sad seti, pomene i kako "čoveče, ne zna ni da jede".<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgv1NS_SwUVIOQ7lm005ZF2Zo-NDjOCvXrBfzjS0k7fE77WvOpukjChgePDEVz7IbeFuOaeEFPZV9mL2kWRI0K8wLdeFp5H-NjQdxpetzejkn3BVjoLI4cUB9o5f8lH79tc41INoWDbVdc4/s1600/Muvanje03.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgv1NS_SwUVIOQ7lm005ZF2Zo-NDjOCvXrBfzjS0k7fE77WvOpukjChgePDEVz7IbeFuOaeEFPZV9mL2kWRI0K8wLdeFp5H-NjQdxpetzejkn3BVjoLI4cUB9o5f8lH79tc41INoWDbVdc4/s1600/Muvanje03.jpg" height="213" width="320" /></a></div>
A na šta je "pala"? Na fin govor. Umeo je da joj o bilo čemu priča kao da odmotava svilenu bombonu. Posle je i ona uključila razum, onako malo, na gurku, pa shvatila da je bitnije šta radi nego šta priča. Međutim, i sledeći je imao "lepu žvaku". Jedna druga "padala" je na visinu. Bože, kakve su budale imale šansu kod nje, samo zato što su preko 190 cm. Shvati ona brzo da su budale, ali taj prvi poriv, da nekog smesti u "fioku - ovaj dolazi u obzir" bio je meren centimetrima. Sad opet ja, malo nastrana. Smejale su mi se drugarice kad sam u gimnaziji neutešno bila zaljubljena u Pjera Bezuhova. Dobro, imala sam i poster Šona Konerija u sobi, kao i plakat za "Trećeg čoveka" s Orsonom Velsom. Eto, to su "moji tipovi". Svi lepe postere mlađanih pevača, glumaca... a meni favoriti smotani (ali dobri, pametni i pravdoljubivi) grof Bezuhov, Šon šmekerskog glasa i pogleda, i debeli Orson (ali "original", niko mu nije ni sličan). U praksi je to izgledalo ovako: nekako mi zapadne krupan, skoro pa debeo tip (što je u stvari bilo nebitno jer fizički izgled nisam ni gledala); pametan, što je već bilo bitno jer moramo o nečemu da pričamo; i duhovit - e, to je bilo najvažnije. Kad prevrtim film, zaljubljivala sam se samo u one koji umeju da me nasmeju. Što u neku ruku ima veze i s pameću jer duhovit čovek ne može biti glup. <br />
<br />
I sad me učenica pita zašto joj se sviđaju sve neki muškarci koji su u stvari gadovi i ponašaju se mačistički, seksistički i na sve druge načine "istički", kad joj to posle najviše smeta. E, dete, gde nađe mene da pitaš?! Pa ja sam etalon gluposti za te stvari! Kome ja da delim savete? Moj život je dobra pouka - sve uradi suprotno. Trebalo je da se udam za komičara, ne za slikara. Ko zna, možda i ja u staračkom domu, skroz izlapela, zaboravim čemu služe šnale za kosu, šporet i usisivač, ali se zaljubim u nekog ko me non-stop zasmejava, makar bio kljakaviji i od mene, tada sigurno skroz kljakave. Gde nađe mene da ti delim savete? </div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-7564626242245090932.post-19596489275370653192015-02-21T03:37:00.000+01:002015-02-21T03:39:42.358+01:00Kad naprosto zameni prosto pa zaliči na prostačko<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://ytimg.googleusercontent.com/vi/UE8i_DpYpxw/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="http://www.youtube.com/embed/UE8i_DpYpxw?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
Dok sam išla u gimnaziju, pokvarena seljačina zvao se - kulov, a frajer je bio - dasa. Sad se to malo promenilo, pa je frajer ispao glupak. Koristili smo mnogo i pridev i prilog krvav/o, u značenju nečeg pozitivnog, jakog, dobrog, strastvenog... Moja majka je svaki put ispuštala stvari iz ruku ako joj kažem da je na žurci bilo "krvavo". Dobijala je tikove od ispovesti da me neko "napada".<br />
"Šta ti je uradio?"<br />
"Ništa, Sviđam mu se."<br />
"Onda ti se udvara." <br />
<br />
Naravno, njoj su nepristojne reči bile i: zezanje (šta tek reći za - zajebavanje, podjebavanje, prejebavanje...), štos, fora... Vrhunac tolerancije pokazivala je kad bez ikakve grimase odsluša da se neko kune rečima: "Da mi crkne džukac što mi čuva vikendicu." Tu je, kao, pokazivala kako je "moderna" stidljivim smeškom. O psovkama nema ni pomena. Stvarno, nikad nisam čula svoju majku da opsuje, čak ni u šali. Nije volela da čuje ni: ćao (pozdravljaš me što me vidiš ili zato što odlaziš?), ludak (a misliš na nekog ko je fenomenalan), do jaja (moooolim), užasno (užasno lepo - kako to?), strava (uh, Bože)...<br />
<br />
Nije reč samo o mojoj majci - slično su reagovali svi roditelji mojih vršnjaka. Ne znam kako bi reagovao moj otac da je poživeo (poginuo je kad mi je bilo 11 godina, i još nisam imala vremena da čujem i koristim taj "prostački" govor ni pred kim, a kamoli u kući). Za neke roditelje iz tog doba pouzdano znam da su umeli da opsuju, i to sočno, ali su se svi, bez razlike, zgražavali nad sličnim verbalnim ispadima svoje dece. Mislim da su najgore reagovali na reč "sranje". Mojoj majci je trebalo vremena da shvati u kojim se situacijama koristi i šta u stvari znači, ali mislim da do kraja nije mogla da prevari tu reč bez štrecanja. Jednom je neko doveo dve Novosađanke kod mene na spavanje (u to vreme nije bila potrebna nikakva najava da udomiš "prijateljevog prijatelja"), i jedna od njih je rekla: "Ne seri!" zato što se nečim oduševila, a moja majka je odgovorila brzinom munje: "Imamo toalet, to tamo radimo!"<br />
<br />
Reči "sranje" i, na primer, "urbano" nemaju ništa zajedničko, izuzev što ova druga kod mene izaziva isto što i prva kod moje majke - nervozu! Čak i gađenje. Stekla sam nultu toleranciju na neke reči, poput: urbano, tolerancija, in, aut, brend, trend, narativ, benefit... Ništa nisi rekao, a rekao si sve. Kao, to - zvuči!<br />
<br />
Nije baš da se presamitim od duševnog bola kad čujem reči koje me iritiraju, ali, ne samo zato što mi je to struka, pazim da reči, pogotovo one koje su plod neke interne prozivke ili šale, ne koristim prečesto - jednostavno se "zapate" i postanu svakodnevica. To se desilo s mnogim izrazima koji su plod zajebancije (da - čiste zajebancije):<br />
kontaktiram nekog - umesto kontaktiram s nekim,<br />
nemoj da se ponašaš,<br />
u korist svoje štete, <br />
od strane toga i toga ('leba ti, a što ne može: Od toga i toga?),<br />
za poneti...<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://ytimg.googleusercontent.com/vi/itsDiB4dc1w/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="http://www.youtube.com/embed/itsDiB4dc1w?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
I dok je sedamdesetih i osamdesetih godina žargon bio odraz težnje da se bude duhovit i da se pokažemo "gorima" nego što jesmo, pa je sve pucalo od "uličnih" i "jakih" izraza i reči, sad je "u trendu" da svi budemo "pametni" i da to baš "naglasimo". U poslednjih desetak godina, na primer, uočljiva je tendencija da se "podcrta", odnosno naglasi, a bez ikakve potrebe, osnovno značenje uobičajenih reči, u čestoj upotrebi, kojima ništa nije nedostajalo ni kad su se koristile u izvornom obliku:<br />
<br />
<b>podjednako</b> - isto značenje ima i: jednako;<br />
<br />
<b>naprosto</b> - mnoooogo popularna reč, i nikako mi nije jasno šta smeta reči "prosto"; doduše može da se zameni rečju "jednostavno", ali se plašim da bi i to moglo da se promeni, pa da, na primer, "jednostavno" postane "najednostavno" ili "pojednostavno" ili "zajednostavno"... Tipujem na poslednju mogućnost, baš "zvuči";<br />
<br />
<b>zagarantovano</b> - to je kao "pečat na mur" za reč garantovano; <br />
<br />
<b>ponajpre</b> - najpre, ili grešim(?);<br />
<br />
<b>začudan</b> - stvarno? Čudan ili nije čudan, u "zbunu" sam;<br />
<br />
<b>izdominirati </b>- ma, stvarno? Nije samo dominirao, nego je izdominirao, u, jeeee;<br />
<br />
<b>skoncentrisan</b> - neviđena smejurija, verovatno je reč nastala od (nepostojeće) imenice skoncentracija; <br />
<br />
<b>suzdržan</b> - ovde se već valja zamisliti. Reč je toliko pustila koren, da je počela da se razlikuje od "uzdržan";<br />
<br />
<b>ispoštovati </b>- pravilna reč kad se misli na vremenske rokove, ali u "zemunskom značenju" je, najblaže rečeno, smešna;<br />
<br />
<b>izminirati (u značenju - osujetiti)</b> - valjda nije dovoljno "jako" reći "minirati", pa je dodat prefiks "iz";<br />
<br />
<b>najidealniji i najoptimalniji </b>- ako je idealan, onda ne može biti još idealniji, kao što ni optimalan (najbolja mogućnost) ne može biti još optimalniji. Deci u petom i šestom razredu se na testovima neki put daje trik-pitanje da naprave komparativ i superlativ prideva mrtav - odgovor treba da bude crta, jer, ako je neko mrtav, ne može biti još mrtviji, a tek što ne može biti najmrtviji...<br />
<br />
I tako dalje, i tako dalje. Duhovito? Nije. Smešno je.<br />
<br />
U novokomponovane mudrolije ne spadaju reči koje, iako često s razlikom u jednom slovu, ipak imaju različito značenje: narečen i rečen, simbolični i simbolički, simpatičan i simptomatičan, dosta i podosta...<br />
<br />
Postoje i "prisilni dubleti" koji već počinju da prave semantičku
razliku: zaličiti i ličiti, predobar i dobar, poprilično i prilično... Tako je to kad (pre)česta upotreba počne da ubira danak.<br />
<br />
<br />
<b>*</b>Danas je Međunarodni dan maternjeg jezika.</div>
Milja Lukićhttp://www.blogger.com/profile/02466904127442295795noreply@blogger.com14